Specifičan osvrt na otvorenje nove sezone – BROZ U BROZOVOM KRAJU

Nova sezona je počela. Novi auto je startao. Novi suvozač je sjeo u desni sic.

Puno toga je novo, ali ostaje tradicija. Rally Kumrovec u meni budi nostalgiju. Davne 1978. ujutro sam se iskrao iz stana, jer starci nisu smjeli znati kam idem i otišao put Kumrovca. Prije toga uključio sam se u rally koji je tada brojao više od 1000 vozača iz cijele bivše države. Nakon ispita spretnosti kod Končarevog nebodera, preko Sljemena, po zagorskim bregima, do Kumrovca di je bio drugi ispit spretnosti.

Rezultat je bio prvi pehar u životu! 3. mjesto u konkurenciji omladinaca (danas juniori). Od tada prošlo je 35 godina. Pono toga se promijenilo, no ne i ljubav prema jedinom sportu koji me zanima. Tako je sa Kumrovcem. Vozio sam, radio u organizaciji, svejedno kako, no uvijek se rado vraćam u to selo. Valjda me ne zovu Broz bez razloga.

PRILIKA ZA TESTIRANJE

Tako je bilo i ove godine. Izazovu Kumrovca nisam mogao odoliti. Odluka je pala neposredno nakon nabavke novog vozila. Nakon 6 godina Opela, vrijeme je za promjene. Kako je FIA lani pomaknula granice za Historic automobile, krenuo sam u potragu za novim izazovom. Rješenje sam našao na prekrasnom dijelu Jadrana u Rogoznici. Dogovor sa Rožićem je postignut u nekoliko rečenica i odlaskom na proglašenje u Vodice, u Zagreb se vratila i Petarda. Renault 5 GT turbo bit će novo oružje u mojim rukama. A Kumrovec mjesto za testiranje i upoznavanje sa autom. Ugodno sa korisnim, jer bez obzira što ne namjeravam voziti cijelu reli sezonu, ovo je najsigurniji način treninga i upoznavanja kako se auto ponaša. Ceste su zatvorene, osigurane, a brzinci pružaju mnoge nepredviđene situacije u kojima se vidi i osjeti kako auto diše.

Ovogodišnji Kumrovec nešto je novo na našim prostorima. Organizator AK Delta sport potrudio se da unese mnogo inovativnosti i pristupio je organizaciji priredbe koja se nije svodila na puko zadovoljenje potreba da vozači izvezu brzince i postignu rezultate. Novo je to na našim prostorima, no mnoge stvari sam već doživio diljem Europe. Inicijativa za svaku pohvalu.

Počnimo sa web predprijavama. To je izvrsna animacija za nastup potencijalnih posada. Jer rijetko ko može odoliti da se ne prijavi kad vidi tko se sve sprema na start. A to je bilo vidljivo svakodnevno, a ne tek po objavi liste prijava.

Drugi korak bila je organizacija upoznavanja brzinskih ispita. Dosad neviđeno na našim prostorima. Startovi i ciljevi označeni sa reli tablama, uz stalno prisustvo sudaca. Odmah se osječaš sigurnije i opuštenije. Još samo da se sa upozorenja krene na konkretno kažnjavanje. To je jedini način za uvođenje reda i sprečavanje divljanja po otvorenim putevima. Koliko su te kazne drastične u drugim zemljama pokazuje lanjski primjer našeg starog poznanika Luce Betia. Otišavši na ERC u Bugarsku, uhvačen je dan ranije na trasi brzinskog ispita. Nije mu pomoglo objašnjenje da ga je na trasu doveo GPS navigator dok je tražio sjedište relija. Isključen je iz relija, nije mu dopušten start, a bio je u borbi za Europski naslov.

IZVRSTAN TIJEK RELIJA

Sam reli protekao je izvrsno. Idealno poštivanje satnice, izvrsna lokacija, smještaj kompletnog relija u promjeru cca 5 kilometara. Sve na dohvat ruke. Bogata ponuda zabave i gastronomije kako za publiku tako i za natjecatelje kao i njihovu pratnju. Sve po pristupačnim cijenama. Instaliran je i đambo ekran za praćenje nogometne utakmice, a muzika se čula duboko u noć. Ceremonijalni start i cilj u staron selu dio su posebnog ugođaja. Organizator je svoj dio posla odradio primjerno, za svaku pohvalu. Mnogi bi se mogli ugledati na ovaj mladi Klub, koji svoju energiju i skromna sredstva ne rasipa uzalud, već sve usmjerava u inovativnost, ugađanje posadama i publici.

Organizator se pobrinuo za sve. I uspio je u tome. Događaj mu je pokvarilo samo vrijeme. Bilo je suho, ali i nevjerojatno hladno. Svi smo se smrzli do kostiju. Uticalo je to sigurno i na brojnost publike. Bilo je publike, ali ne kao za toplih sunčanih dana.

Suprotno tome bila je brojnost pripadnika sedme sile. Ugodno ih je toliko vidjeti na reliju za Prvenstvo Hrvatske. I čitati, slušati i gledati danima prije, a i nakon priredbe. Još jedan dokaz da se pravilnim pristupom puno toga može pokrenuti.

Posebno moramo pohvaliti sve suce koji su ovaj puta ostali suhi, ali promrzli do kostiju. Odradili su svoj posao na najvišem nivou.

Pred kraj ne mogu ne osvrnuti se na polemike oko odabira trasa brzinskih ispita. Možda ću biti malo grub, ali mišljenja sam da je dio naših vozača zaboravio što je to reli i kakav je on bio kad je nastao. Posljednjih godina reliji su postali skup brdskih trka povezanih veznim sektorima. Zato su ovi brzinci iznenadili mnoge. Uske ceste, pune nepredvidivih situacija, prevoja, hupsera, ali ujedno bez mogućnosti razvijanja ekstremnih brzina. Mislim da upravo to i je misao vodilja jednog relija. Pravilno reagirati na iznenadna zanošenja, na vrijeme uvidjeti blato, pjesak, te prilagoditi brzinu i stil vožnje takvim iznenadnim situacijama. A baš takvi uvjeti su atraktivni za publiku, za razliku od brzinaca koji su u potpunosti predvidivi i voze se idealnim putanjama. Čak i kratki vezni sektori prije brzinaca, koji po nekima ne pružaju mogućnost da se zagriju gume, nisu neki problem. Jer grijanje guma je i tako zabranjeno, a uvjeti su za sve isti. Pa i na brdskim trkama startamo sa potpuno hladnim gumama i nemamo niti nekoliko stotina metara za to kao ovdje.

POBJEĐUJU “KOČIJAŠI”

Usuđujem se spomenuti i neke rezultate. Kapa do poda braći Škalić. Izveli su vrhunsku predstavu i digli publiku na noge. Uz to pokazali da na ovakvim brzincima ne pobjeđuju konji, nego kočijaši. Šaškin i Bruner pokazali su da školovani vozač može uz pravilan pristup zasjesti na vrh bez obzira na dugu pauzu. Ostali pobjednici po klasama potvrđuju da se kontinuirano brzom vožnjom bez oscilacija napravi najbolji rezultat. A na startu ni jedan od spomenutih nije glasio za favorita.

Mislim da je naš problem uz financije i loša priprema vozača i vozila. Mnogi se nisu probudili iz zimskog sna. A složenost ovog kratkog relija samo je dodala ulje na vatru.

Što se mene tiče, bilo bi mi drago da sam završio. Za svoje odustajanje ne mogu kriviti reli, već samo nedostatnu pripremu. A tako je i kod drugih. Plan o upoznavanju i testiranju novog vozila je ispunjen. Ispunjen je i plan stvaranja novog suvozača. Jer Teedy je uspješno položio ispit. Nije mu bilo lako. Često su mu se sukobljavali želja i strah od greške. No sve je to uspješno pomirio i sad kad je preko leđa prevalio debitantsku nervozu, može biti dobar suvozač.

Sezona brda je pred nama. Krajem travnja počinjemo u Austrijskom Rechbergu. Do tada treba puno toga posložiti. Vremena za odmor nema.

Nadam se da se vidimo na slijedećem Kumrovcu. Želim ga voziti a ne suditi. Jer Kumrovec je stara ljubav. A ja svoju ljubav želim okruniti ciljnom rampom.

Autor je Zlatko Brozović – Broz i to je njegov osobni osvrt na 3. rally Kumrovec 2013.

( naslov i podnaslovi – redakcijski )

Snimci: M.Krpan

**** Redakcija www.riautosport.hr čestita Brozu 35 godina automobilizma “od glave do pete”.

Nekad vozač, potom vrsni tehničar, opet vozač, odnedavno Predsjednik Savjeta vozača HAKS-a – sretan mu mukotrpan posao ! M.K.