Ogledalce, ogledalce,………
OLIMPIZMU USPRKOS
Prije koji tjedan prenijeli smo vijest i potvrdu o prijemu FIA – Svjetske automobilističke federacije u svjetsku sportsku obitelj olimpizma čime je MOO – Međunarodni olimpijski odbor na svojevrstan način odao i priznanje svima u oktanskom sportu na četiri kotača. Svi smo mi, koji se na bilo koji način – sudjelovanjem ili organizacijom bavimo auto i karting sportom, tako ušli u krug „priznatih“, krug pokreta u kojem je bazno geslo „važno je sudjelovati“.
Pored tog proklamiranog sudjelovanja svakom tko uđe u obitelj oktanaca na neki način je ipak cilj biti – prvi. Ili barem prvi do prvog ili prvi i do drugog – slikovito i pojednostavljeno kazano. Upravo su svi ti i prvi i drugi i treći najčešće, praktično uvijek, nagrađivani, slavljeni, u centru pažnje. Slavodobitnici. Počasna pobjednička postolja su spremna za njih. Pehari, plakete, posebna priznanja, rjeđe u autosportu – medalje, ali vrijedne poput onih olimpijskih – zlata, srebra i bronce. Naravno, u jednom manjem, skromnijem, primjerenijem obimu.
Čemu sve ovo? Čemu olimpizam, medalje i pehare sada spominjati na hladnih minus 2, 3, 8, 13 ili tko zna tko je ovaj tjedan „sretniji“ da se mjeri hladnijim okruženjem u Hrvatskoj? Ponukala me protekla subota, 28. siječnja, večer oktanskog sporta, „noć automobilista“ ili jednostavnije – sada već tradicionalno ( treći puta u nizu ) vodičko slavlje svečanosti najuspješnijih sudionika automobilističkih natjecanja u sezoni 2011. što ih priređuje matična nacionalna sportska asocijacija – Hrvatski auto i karting savez. I tako – hrvatski su automobilisti simbolično postali „olimpijcima“ prije tri godine – domaćin je svečanosti naime Hotel „Olympia“ i njegov vlasnik Josip Stojanović Jolly.
Čast i čestitke svim dobitnicima koji su pohodili „Olimpiu“, neki već treću godinu za redom. Dokaz je to da su izvrsni, vodeći, najbolji. Njima se pljeskalo, sviralo u njihovu čast, ispijali pjenušci ili potočići nekih drugih napitaka do dugo u noć.
No, ima jedan problem. Nije lijepo, nije moralno, nije sportski, nije pošteno – ne odazvati se pozivu na svečanost, ne doći u Vodice, još gore ne naći načina isprike za taj jedan svečani dan ( ili večer ). Zasigurno najsvečaniji dan našeg domaćeg automobilističkog sporta. Uvijek se nađe i poneki razlog ili su „ti isti“ mišljenja da je to opravdan razlog, uglavnom je to bolest ili poslovna spriječenost boravkom izvan granica. Ipak, takvi su rijetki, ali da se od blizu 140 pozvanih vozačica i vozača, dobitnika prelijepih i statusnih godišnjih pehara HAKS-a za prva, druga ili treća mjesta pozivu za dodjelu pehara ne odazove više od 40 „njih“, gotovo 50 – to je (ne)oprostivo. Nije bilo discipline hrvatskog auto sporta tijekom subotnje večeri u kojoj se barem po šest dobitnika ne popne na pozornicu i osobno primi zasluženo (??!) priznanje. Tek tu i tamo bilo je nekih – zamjena, izaslanika, slučajnih namjernika. Zar su oni koji su došli i koji su se veselili, oni kojima je posvećen zasluženi trenutak pažnje i blicanje aparatima vanzemaljci ? Zar su bedaki ?? Nisu. Naprotiv. Pošteni su i ponosni na ono čime se bave i što su ostvarili.
Ima u „papirima“ nacionalnog saveza jedna indikativna rečenica, koju na žalost, kao niti mnoge druge koje tamo „stoje“, pojedinci nikada nisu, na žalost čini mi se niti neće pročitati, a tiču se upravo onih „olimpijaca“ kojima je sve to nebitno, kojima je auto sport po svemu sudeći i dalje „auto, volan, mjenjač, ubaciti u prvu,… gas …. i….“…… Nakon toga kažu – ja sam „trkač“, „as“, „faca“, „prvi u svom selu….“ . Samo – olimpizam je daleko od njih. Jedino su dotakli onu – „važno je sudjelovati“. Ali sudjelovati treba i u svečanosti.
Rečenica glasi ( citat iz poglavlja „Jamčevine, članarine i pristojbe – autošportovi“): Pristojbe – točka 52. – 4.000,00 kuna „neopravdani nedolazak na završno proglašenje rezultata po završetku natjecateljske sezone u organizaciji HAKS-a za sve pozvane vozače-ice“. Da ne bude zabune – na žalost ne dobivaju to oni koji dođu, nego bi oni koji neopravdano ( a bilo ih je…. ) ne dođu morali platiti. Pošteno !
Kratko, jednostavno i jasno. Što piše – treba i primijeniti. Kada bi se navedeno konačno primijenilo u praksi mislim da bi „olimpijci“ iz naše priče prvo razmislili, a potom rezervirali vrijeme za svečanost namijenjenu i njima !
Do tada – neka stanu pred ogledalo i pogledaju se. Obraz……….
okom i perom… Miroslav KRPAN
