In Memoriam – MIROSLAV ROBIĆ
Oktanskim svijetom brzinom nevjerice pronijela se prije tri dana 26. kolovoza 2013. tužna vijest. Umro je Miroslav Robić.
Rano, nadasve prerano, u najboljim godinama svog života, u svojoj 57. borbu s tim životom izgubio je vrstan i priznati hrvatski automobilist, vozač koji je svojom pojavnošću, a k tome i rezultatom na stazi obilježio veliki broj godina posljednja dva desetljeća prošlog stoljeća. No, i kada je sportski volan, žargonski kazano, okačio o klin, nije se udaljavao od zasigurno najveće ljubavi – automobila. Nije bio tek vozač, sportaš, trkač, automobili su mu značili i kruh. Posvetio se tim zavodljivim kotačima, volanima, benzinu i brzinama, posvetio je sve svoje dane, mjesece i godine auto svijetu.
A u tom našem svijetu Mirek je bio prije svega – čovjek. Teško je vjerovati da svi mi koji smo ga znali, neki kraće, neki cijelu vječnost, neće više čuti i vidjeti njegov smijeh, njegovo lice sretna i vesela čovjeka. Živio je život. Na žalost kratko.
Bio je istinski automobilist. Natjecao se za „slavu“ ne za novac, natjecao se iz volje i ljubavi, svako natjecanje u kojem se pojavio na startu želio je završiti. Kako kažu u Mirekovom matičnom kultnom klubu zagrebačkoj „Delti“ bio je „…neustrašivi sportaš koji u borbi sa štopericom nije mario za ogrebotine sa svojim Škodama, jer na cilj se moralo stići uz poznatu uzrečicu – „same gas !“
I upravo tim Škodama posvetio je i svoj poslovni svijet. Bio je prvim zastupnikom i uvoznikom tada češke, a danas svjetske marke. Tvrtka „Ami“ d.o.o. ime je od formata, koji je gradio od samih temelja sa tada svojim partnerom Jurom Klarićem bila je usko vezana uz sport. Danas na žalost i Mirota i Juru imamo samo u sjećanjima.
Prvi hrvatski kupovi na domaćim stazama zaživjeli su upravo u toj grupaciji, Miro Robić bio im je „i tata i mama“. Njegove su zasluge u tom pogledu nemjerljive, nezaboravne, zlatnim slovima upisane u povijest hrvatskog automobilističkog sporta.
Na stazi, za sportskim volanom uz brojne svoje suvozače bio je često u samom vrhu. Tik do velikana Pulića, Popovića, Rafaja, Šepetavca i brojnih drugih. Puhal im je u vrat iako je imao „nijansu i žilet“ slabiji auto. On je iz svog trkača znao izvući maksimum. A kada bi prošao ciljem, kada se trebalo opustiti dovoljno je bilo biti blizu Mireka. Čovjek , čovjek i samo čovjek. Šala mu nije bila strana pa niti na osobni račun. Volio se šaliti, smijati, veseliti. Sve to kao i pravi čovjek uz dobru mezu i neizbježnu „litru i vodu“. Nema više ispružene lijeve ruke sa kažiprstom koji uz osmijeh kazuje ne-ne….
Kako zamisliti, pitaju se iz „Delte“ kroz nekoliko dana prvi zavoj sljemenske staze bez Mireka i njegova veselja. Bio je vjeran posjetitelj svih pravih utrka kada mu je god to dozvoljavalo vrijeme. A za automobilizam ga je – imao. Ipak, za priznanje učinjenom vozit će se Memorijal Miroslav Robić sedmog dana otkako nas je napustio.
Miro Robić – uvijek svoj na svome, nezavisan, po potrebi na pomoć svima, svojevrsni i jedinstveni „Enfant terrible“ !
Obitelji Miroslava Robića izražavamo iskreno suosjećanje.
Obitelj, prijatelji i svi koji su ga znali, oktanski svijet u cjelini, ispratiti će Miroslava Robića na vječni počinak u četvrtak, 29. kolovoza 2013. godine u 12,10 sati u Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj.
Snivaj mirno imenjače !
Miroslav Krpan
