In memoriam – GORAN DIJAKOVIĆ

In memoriam – GORAN DIJAKOVIĆ

0 210

Tužna vijest stiže iz Zagreba. Napustio nas je Goran Dijaković, novinar, zasigurno jedan od ponajboljih hrvatskih poznavatelja automobilističkog sporta, posebno Formule 1.

Svoju posvećenost brzinama bilježi još u ranoj mladosti, prvotno kroz pisanu riječ, a potom i kroz televizijsko komentiranje utrka i brojnih oktanskih događanja. Prezentirao je strast i emociju na osebujan, specifičan, krajnje nametljiv način kojim bi privlačio pažnju kako čitatelja, tako gledatelja. Slovio je jednim od najvećih stručnjaka za Formulu 1 u hrvatskom medijskom prostoru.

Bio je u kontaktu s mnogim automobilističkim asovima, šefovima momčadi, timovima, čelnim ljudima asocijacija s kojima je odradio nemali broj intervjua, napisao tisuće sadržajnih priloga u desecima medija s kojima je tijekom više od 40 godina svog novinarskog izričaja surađivao. Bio je kroničarem mnogih značajnih svjetskih automobilističkih, dijelom i motociklističkih zbivanja. Pamte se njegovi tekstovi, kolumne, osvrti, iz sad već davnog perioda,u vodećem dnevniku „Vjesnik“, čiji je bio dugogodišnji autor.

Svjetske ikone automobilizma, lidere Formule 1, pojedine vozače, prvake, svojim je tekstovima i komentarima „secirao“ do srži. Znao je sve i svašta, znao je ono što su neki mogli samo sanjati, ono „iza zavjese“. Bio je vrstan televizijski komentator Formule 1 u nas, iako je prije tih desetak i više godina bio u središtu pažnje svih aktera dovođenja  „svjetskog oktanskog cirkusa“ na naše televizijske ekrane, u naše kuće.

Posljednje desetljeće vodio je bitku s bolešću koja je od banalnosti, s vremenom, prerasla u gomilanje problema kojima gotovo da nije bilo rješenja. No, nije posustajao, iako mu mobilnost više nije dozvoljavala povratak u mladenačke dane prisustva, u pravom trenutku, na pravom mjestu. Okrenuo se drugim oblicima priopćavanja, objavljujući ili komentirajući svjetski automobilizam na brojnim stručnim i specijaliziranim portalima. Posljednjih se godina okrenuo i domaćem oktanskom miljeu prateći ga i za Sportske novosti, sve i dalje na svoj specifičan način, uz bogat i nenadoknadiv vokabular i usporedbe kakvih se teško nalazilo u sportskim miljeima. Prilozi i kolumne na GP1 ili pak komentiranje na Sportskoj televiziji svih onih utrka u naše domove prenijete preko malih ekrana, tamo negdje daleko, bile su doživljaj za sebe.

Goranov glas, njegovi uzdasi i gomilanje povijesnih i statističkih podataka, usporedbe svega sa svačim, kojima je raspolagao „u malom prstu“, više nećemo čuti. Ostaje praznina, ostaje sjeta, ostaje zahvalnost za svaku dobru i vrijednu riječ napisanu ili izgovorenu, a da je iza nje bila – brzina, utrkivanje, show.

Svoj i jedinstven, jednostavno potpisano imenom Goran Dijaković ostaje u sjećanju svih koji su pročitali ili čuli njegov glas.

Miroslav KRPAN