RI as objektiv

0 3157

MOTOCIKLISTIČKA UTRKA «OSLOBOĐENJE RIJEKE»

Višegodišnja aktivnost sportskih radnika Auto moto društva «Preluk», preteče Autokluba «Rijeka», 1961. godine bilježi jednu značajnu sportsku manifestaciju. Ulicama Rijeke povodom 16. godišnjice Dana oslobođenja 3. svibnja po prvi se puta priređuje velika međurepublička auto i moto utrka na stazi dugoj 1.150 metara. Agilne sportske radnike među kojima su bili: Milan Devčić, Slavko Matešić, Rudolf Fišer, Bogumil Ćiković, Aleks Šragalj, Leone Uliani, Svetozar Pjevac, Krešimir Boras, Ljubo Pavlović, Branko Skračić,   Zvonko Brezak, Mario Hladnik, Marko Markovina, Nikola Kunst i drugi u uspješnoj realizaciji nije spriječila niti kiša. Na utrci održanoj 30.travnja sudjelovalo je stotinu vozača iz Hrvatske i Slovenije. Među pobjednicima bio je i RINO RODICA, član AMD Preluk-Rijeka u klasi do 850 ccm sa automobilom «NSU”. Među motociklistima njegovi klupski kolege PAVLE MARŠANIĆ (175 ccm, Parilla) i VELJKO ŽIVČIĆ (600 ccm, BMW) osvojili su treća mjesta.

Već slijedeće godine, 1962. organizacija utrke «Oslobođenje Rijeke» seli se na kružnu «stazu» oko Trsata, dionicu dugu nešto više od 3.000 metara, jednu od najzahtjevnijih u to vrijeme u Jugoslaviji, a organizaciju potpisuje AMD «Rudolf Štiglić». Domaćini slave tri pobjede: MILUTIN ZAVIDIĆ (125 ccm, Ducati), BRANKO BEVANDA (više od 250 ccm, BMW) i VELJKO ŽIVČIĆ (automobili do 850 ccm, Fiat).

Sve do 1967. godine, od kada se trsatske utrke boduju i za Prvenstvo tadašnje Jugoslavije niz pobjeda bez prekida ostvaruje MILUTIN ZAVIDIĆ u klasi 175 ccm, a 1964. i 1965. godine priključuje mu se još jedan član AMD «Rudolf Štiglić» BRANKO BEVANDA u klasi 250 ccm, doprinoseći 1965. i ekipnoj pobjedi domaćina na svojoj stazi, a redovni su i rekorderi staze. Pobjedu 1967. bilježi još jedan «domaćin» PAOLO MARŠANIĆ u klasi 50 ccm.

Godine 1966. rukovodstvo utrke činili su: direktor Vladimir Zima, sekretar Ante Padovan, glavni kronometrist Bogomil Ćiković, starter – finišer Svetozar Pjevac, glavni liječnik   dr. Stevan Savčak. Odgovorne sudačke zadatke obavljali su među ostalima: Nevio Filčić, Branko Skračić, Ivo Smekal, Ante Orlić, Zlatko Kirinčić, Veljko Vukašin, Stipe Brala, Jerko Abramušić, Martin Posavec, Ante Gržinić, Đuro Matijević, Milivoj Gruičić, Mario Rupnik, Monas Simčić i Milivoj Klobučar.

Trsatska Utrka oslobođenja iz godine u godinu otvarala je motociklističku sezonu u tadašnjoj državi. Godine 1968. prvu pobjedu na «domaćoj» stazi ostvaruje u klasi 250 ccm kasnije najuspješniji jugoslavenski motociklist svih vremena član AMD «Rudolf Štiglić» MARIJAN KOSIĆ, ali i najavljuje novu eru stalnih dvoboja sa BRANKOM BEVANDOM. Već slijedeću godinu u «prestižnoj» klasi 250 ccm obojica zbog kvara odustaju usprkos vodstvima i rekordima staze. Bevanda ipak utješno pobjeđuje u klasi 175 ccm pred 25 tisuća ljubitelja moto utrka i iste godine osvaja naslov prvaka države.

Slijedeće dvije godine KOSIĆ u 175 ccm (Motomorini), a BEVANDA u 250 ccm (Yamaha) pobjeđuju na Trsatu, Bevanda obara rekorde staze, a obojica postaju u svojim klasama prvacima države. Ujedno svom AMD «Rudolf Štiglić» donose   ekipnu pobjedu na utrci 1971. godine. Te je godine na subotnjem treningu po kiši tragično stradao sarajevski motociklist   Avdo Alić.

Jedanaesta u nizu kružna moto utrka oko Trsata 23. travnja 1972. godine   pamtit će se po dvostrukoj pobjedi MARIJANA KOSIĆA u klasama 175 ccm i 250 ccm pred gotovo 30 tisuća gledatelja, te Kosićevim   apsolutnim rekordom staze u vremenu 1:23,2 minuta prosječnom brzinom 129,496 km/sat. Iste godine Kosić osvaja dvostruki naslov prvaka države. Međutim, na subotnjem treningu dogodila se teška nesreća, kojom je prigodom zbog nesmotrenog pretrčavanja staze jednog djeteta, među gledatelje uletio slovenski as Edvard Berden i sam potom doživotni invalid. Nastradalo je 12 gledatelja.

Bila je to tako posljednja motociklistička «Utrka   oslobođenja» na voljenoj i zahtjevnoj stazi oko riječkog Trsata u organizaciji Auto moto društva «Rudolf Štiglić». Ugasila se jedna lijepa tradicija.

Piše: Miroslav Krpan

0 3924

30 GODINA PONOSA

Piše: MIROSLAV KRPAN

Dogodilo se …. 17. rujna ….. «Pametan piše, a …..». I tako … ja pisah. Odavno već. I zabilježih puno toga riječju i fotografijom. Puno, puno. Ali da sam prije 30 i više godina znao da ću danas biti u prilici ovjekovječiti tri desetljeća «hrvatskog oktanskog svetišta», jedine u nas, a i dan danas jedinstvene po mnogočemu u svijetu motociklističke i automobilističke staze, danas imenom Automotodrom «Grobnik» – bilježio bih i više. No, prisjetiti ću se, vjerujem na zadovoljstvo mnogih oktanskih ovisnika, samo djelića te povijesti.

PRELUK – NEZABORAVNA LEGENDA

S kraja onog bivšeg , drugog svjetskog rata, na okrugu Preluk, između Rijeke i Opatije, vozile su se utrke. Preluk je pomalo postajao legenda. I kakav je bio te davne 1946. gotovo da se nije promijenio niti danas. Samo što se više ne voze poznate utrke motora, a sve do 1969. godine kada se održala prva od devet utrka svjetskog prvenstva na okrugu Preluk dugom 6.000 metara nastupali su i automobilisti, što više formule. S jedne strane stijene, s druge more. Na prelučku su stazu stizali svjetski asovi i zbog sigurnosti, kako svoje tako i gledatelja, kojih je bio nemali broj, ali morali su toj legendi Preluku – kazati zbogom !

Godine 1977., 19. lipnja vozila se utrka svjetskog motociklističkog prvenstva – 27. Velika Nagrada. No, sportski uspjesi ostali su po strani, pa čak i pobjeda legendarnog Talijana Maria Lege , na «Morbidelliu» ispred čak devet «Yamaha» u klasi 250 ccm i ispred drugoplasiranog Japanca Takazumi Katayame, posljednjeg rekordera Preluke (161,556 km/sat). Bio je to posljednji natjecateljski dan svjetskih motociklističkih utrka na legendarnoj Preluci. Odluka čelnika FIM-e – Svjetske motociklističke federacije – bila je neprikosnovena: na Preluci zbog (ne)sigurnosti više se ne smije voziti. Analiza za analizom, želje, htijenja i najvažnije – entuzijazam nije napustio prve ljude motociklizma na Kvarneru. Okupljeni u Centar auto moto sporta predvođeni agilnim Stjepanom Lakićem, pred kojim su sva vrata ovih prostora otvarana širom, krenuli su u novi i nadasve neizvjesni izazov. Novu stazu. Da, da – novu ! Jesen je protjecala u odabiru lokacije, a ing. Andrija Prager, kasniji «tata» – glavni projektant «grobničke ljepotice» putovao je Europom i spoznavao čari već poznatih staza sa samo jednim zadatkom – projektirati na ovim prostorima najbolju stazu. Prve su misli bile usmjerene na prostor kod Rupe (danas blizina autocross centra), no odluka je pala – na sjeveroistok Rijeke !? Zima na prijelazu 1977. u 1978. godinu dovela je na grobničku ravan , ali podno stijena – građevinare. I dok se na drugom kraju Rijeke (zapadnom) , na Rujevici gradilo omladinsko naselje «Lovorka Kukanić» istovremeno je u grobničkoj šljunčari nicala nova kružna staza za oktanske sportove. Izgrađena je za rekordnih – šest mjeseci. Dovoljan rok da 13. rujna u park vozača s ulazom iz smjera Podhuma primi svjetske nomade na dva kotača. Mjesec dana ranije malo je tko vjerovao u ovaj ostvareni san. Od ultimatuma «ili nova staza ili gubite svjetsko prvenstvo» proteklo je samo 15 mjeseci. Davne 1977. i 1978. !! Entuzijazam i volja prevladali su i ondašnju skromnu mehanizaciju. Uspjelo se !

NEOČEKIVANI SPEKTAKL PRED 100.000 LJUDI

Sunčani, predivni rujanski dan – nedjelja 17. Nešto novo. U bespuću ravnice s jedne i stijena s druge strane, pogledom prema Platku s treće i grobničkom Kaštelu s četvrte, u prostranoj šljunčanoj udolini sjajila se «crna zmija» – asfaltna staza poput nekog izolirbanda zalijepljenog na hrpici šećera. To je bila neka «nova lijepa cesta» – nova staza. Najnovija u svijetu. Najzahtjevnija, pa čak i danas, svojom specifičnom konfiguracijom. Duga je 4.168,75 metara, na najužem dijelu široka 10, na startnom pravcu 17 metara, a na 320. metru nadmorske visine. Na trećini okomitog puta do – Platka ! Statistika projekta govorila je 18 zavoja, 15 pravaca, a asfalt debljine 10 cm ( srećom – jer izdržava «brušenje» gumama i dan danas – tako već 10.957 dana !! – dana ko onih sibirskih ). Nedjelja – i više od blagdana za sve oktanske zanesenjake. Uz ograde, na okolnim brežuljcima odmah nazvanim «matuljsko» i «zagrebačko» brdo, pored avio piste i tko zna gdje sve ne, procjene kažu načičkalo se 80 do 100 tisuća duša. Više i od legendarnih Tatara i Turaka. Živih. Oduševljenih. Neponovljivo ! Impozantno ! Čast da proveze prvi službeni počasni krug pripala je motociklističkoj legendi, nedavno preminulom Branku Bevandi. Na «posuđenoj» Yamahi svojeg najvećeg rivala Marijana Kosića, slijedećih godina sudionikom brojnih GP utrka na Grobniku, upisao se u povijest, provezao krug uzdignute ruke i oprostio od aktivnog bavljenja motociklizmom. Ovih jubilarnih 30 godina – nije doživio. I onda je moglo početi. Bilo je fenomenalno. To prostori na kojima obitavamo nisu doživjeli.

REKORDER U POSUĐENOM KOMBINEZONU

Očekivane utrke četiri klase 50, 125, 250 i 350 ccm bile su besprijekorne. Pobjednici su radosno špricali «Bakarskom vodicom» sve oko sebe. Tu su iznimnu čast imali: 50 ccm – Španjolac Ricardo Tormo (Bultaco – prosjek 130,783 km/sat), 125 ccm još jedan Španjolac Angel Nieto (Minarelli, 140,395km/sat) te jedini prvi dvostruki pobjednik Australac Greg Hansford (Kawasaki). Bio je prvim apsolutnim rekorderom Grobnika ostvarenog u klasi 350 ccm brzinom 153,110 km/sat. Nastupio je u posuđenom kombinezonu sunarodnjaka Haralda Bartola jer su «neke noćne ptičice» svjetskim asovima dale do znanja da su ipak na – Balkanu. Ukrali su Hansfordov kombinezon ( viđan kasnijih godina na ovim tada balkanskim prostorima ! ). Grobnik je upisan u povijesne dokumente. Otpočela je jedna nova priča. Trajala je tako idila grobničkih utrka svjetskih prvenstava točno 13 godina ( čudna li broja ). Pobjednički su vijenac osvajali sami velikani Roberts, Mamola, Uncini, Spencer, Lowson, Gardner, Schwartz, Rainey, Hansford, Grossi, Mang, De Radigues, Lavado, Herweh, Pons, Cardus, Nieto, Reggiani, Lazzarini, Kneubühler, Martinez, Prein. Idila se pamti, uz brojne probleme na automotodromu koji i dan danas nema očekivane, obećavane, neminovne prateće infrastrukture. I tako eto dočeka 30. rođendan. Pogađale su Grobnik i poplave podzemnih voda ( govorili su starosjedioci graditeljima – legenda priča – voda će kad-tad navrijeti). I skoro postade poprištem «prve grobničke jedriličarske regate». U jezercima se tih dana i – veslalo ! Pristupilo se izgradnji vodozaštitnog kanala – koji eto čuva Grobnik i danas. Ulagano je više sredstava u rušenje stijena i pod zemlju nego li se napisati može. Postoji, a ne vidi se. A što se ne vidi,… Sportski entuzijasti četiri regionalna auto moto društva ( kluba ) Matulji, Opatija, Rijeka i Ina okupljeni u tadašnjem Centru auto moto sporta iz kojeg je zbog statutarnih zavrzlama AMSJ nastao Auto moto klub (danas društvo ) «Kvarner» nisu posustajali. No, 17. lipnja 1990. godine vozio se posljednji «Grand Prix» motocikala na dva kotača. Hrvatska ( tada još nazivom utrke GP Yugoslavia ) je postala nesigurna, zavladalo neko ratno doba. A to je nespojivo sa – sportom i svjetskim zbivanjima. Jednostavno su nas «otkantali». A te 1990. pobjednici su bili: 125 ccm Stefan Prein (Njemačka, Honda), 250 ccm Carlos Cardus (Španjolska, Honda) i novi i rariteta li i dan današnji apsolutni rekorder grobničke staze Amerikanac Wayne Rainey vozeći «Yamahu» u klasi 500 ccm brzinom 168,178 km/sat obišavši krug od 4.168,75 metara za samo 1:29,220 minuta. Nastupili su te godine i ovih zadnjih četiri godine povratnici na Grobnik – prikoličari, a pobjedom su slavili Švicarci Michel – Birchall (Krauser). Po čemu pamtiti 1990. Na žalost i po teškoj ozljedi Nijemca Rainholda Rotha. Još jedna kap više « u punoj čaši». Već slijedeće godine nije bilo Velike nagrade (YU), već se u «našem» terminu vozila u Španjolskoj VN Europe. Svjedoci iste bila je četveročlana sportska rukovodna ekipa našeg GP-a predvođena Igorom Eškinjom.

AGOSTINI, ROSBERG I RIJEČKI ZETOVI

Nije Grobnik bio poprištem samo GP motocikala. Pokrenula se organizacija i automobilističkih utrka, prvo riječka Ina, potom Matulji, Rijeka, zagrebačka Zanatlija, slovenski klubovi i tako redom. Danas ostade samo vrijedni i uporni entuzijazam Auto moto društva «Matulji racing». Samo godinu po otvaranju staze na istoj su vozili i sudionici svjetskog prvenstva klase 750 ccm a u dvije utrke pobjednički šampanjac popiše – u prvoj Johnny Cecotto, a u drugoj Michal Frutschi. Ogledali su se u pauzama GP-a 1988. kao atrakcija svojevremeni svjetski prvak formule 1 (1982. ) Finac Keke Rosberg u McLaren Hondi i najtrofejniji motociklist svih vremena legendarni 15-erostruki svjetski prvak Talijan Giacomo Agostini na motociklu «Yamaha» . Brži je bio Rosberg. Zabilježeno 1983. godine na GP utrci u domaćoj povijesnoj bilježnici i četvrto mjesto klase 50 ccm jedinog našeg europskog prvaka Zdravka Matulje – najbolje ikad plasiranog motocikliste s ovih prostora. Prošao je jedne večeri grobničkom stazom i «Tour de Europe», vozile karting utrke na improviziranoj stazi. Kao i sve staze svijeta Grobnik je uzimao i žrtve. Prva je bio Francuz Michel Rougeri 1981. Što u javnosti što često u tajnosti, trenirali su i testirali motore i automobile, bolide, kamione, brojni svjetski asovi. Održavani koncerti, sajmovi, prezentacije,…a u novije vrijeme institucionaliziran «Trening sigurne vožnje» na posebno obilježenom poligonu. Posebna priča je najstariji i najmasovniji oblik regionalnog motociklističkog natjecanja začet «Utrkom prijateljstva» u listopadu 1992. godine i izrastao iz Alpje Adria cupa u Prvenstvo Alpe Jadran. U kolovozu ove godine održana je 48. utrka u nizu na našem Grobniku. I svih tih 30 godina vozilo se na jednom jedinom istom asfaltu. Nemijenjanom !? Izdržao je. Pohodili su Grobnik i hrvatski Predsjednici, prvo Tuđman, a potom i Mesić, kao zainteresirano grobničkom stazom i okolišem šetao se jedan od značajnih automobilističkih riječkih zetova Charles Bernard Ecclestone ( Bernnie naše Slavice ). I samo – šetao. Ništa od one narodne – «Di ima dima ima i …». Drugi riječki zet Sergio Peroni dovodi i dalje svoje kupove, a i sam vozi. I. Ništa. Samo to i toliko,………….. No, sada su možda na redu neki drugi zaljubljenici – a skloni i zainteresirani ovim prostranstvima – hotelijeri, zastupnici svjetskih zvjezdanih automobilističkih marki. Čini mi se s malo više «dima».

TRI DESETLJEĆA – TRI DIREKTORA

Prostor dnevne novine nikad neće dozvoliti nabrajanje svih zaslužnih entuzijasta, onih stručnih i nadasve sposobnih sudaca moto i auto sporta. Uostalom, nisu svoje mjesto našli niti u dvije do sada izdane monografije o – Grobniku ?! Riječ hvala za sve učinjeno na ovom im je mjestu velika čast. Ipak , treba istaknuti da su samo trojica priznatih u 30 godina bili direktorima svih održanih motociklističkih utrka svjetskih ili europskih, a i regionalnih utrka. Prvih je godina to bio ing. Ivo Matulja, potom do 1990. dr. Vladimir Zima, a od tada do danas ing. Igor Eškinja – institucija koju danas već godinama više cijeni svijet ( i Europa ) nego li neki domaći «stručnjaci». Dokazan i priznat kao član uvaženih komisija i tijela FIM-e, UEM-a, AA komiteta, čovjek je koji 15-tak vikenda godišnje provodi u društvu najboljih svjetskih motociklista. Zapažene su « uloge» u rukovođenju 13 utrka svjetskog prvenstva, te niza drugih na dva kotača na grobničkoj stazi imali i zamjenici – pomoćnici direktora Davor Stanić, Miroslav Krpan, sam Igor Eškinja i Siniša Sinčić. Administraciju sekretarskih ili tajničkih poslova obavljali su Bogomil Ćiković, Nikola Vrcić, Miroslav Krpan, Darko Krpan, Žarko Šimunić i Zoran Dujmić. Stotine drugih bili su ili su još uvijek sudionicima odgovornih sportskih zadataka, suci kojima je sve to i dio ljubavi za brzinama. Krv nije voda. Zanesanjaštvo ipak još traje. Ima i mladih.

BUDUĆNOST U PLANOVIMA

Preluk je prošlost. Bio atrakcija, ostao legenda. Oktanska prisjećanja su nakratko obnovljena brdskom auto utrkom, a posljednjih sezona autoslalomom. Ponekad rallyem ili moto susretima. Grobnik je sadašnjost. Već 30 godina. No, osim kontinuiteta utrka i motocikala i automobila, pa u posljednje četiri godine dolaskom svjetskih prikoličara, sam prostor automotodroma ne djeluje nimalo futuristički. Postoje planovi. GUP, PUP, skice i projekti. i planovi. Da, plan do plana. A novci ? A «ino» ulagači ? Ili zašto ne domaći «gospodari» «Grobnika» iz Auto moto kluba «Kvarner» čiji je dio čelnika možda i zaboravio kako je i zašto nastao samostalan klub iz CAMS-a kojeg su činila četiri regionalna kluba danas uglavnom izjednačena «zadnjim argentinskim klubom» koji želi nešto na Grobniku. Učiniti veliki korak, pronaći svježu krv, ubrzati cijelu stvar, ali odmah. Osnovni bi trebao biti zadatak sredine koja želi ( ili sanja ) povratak svjetskih asova na dva ili nešto svjetskog šušura na četiri kotača. Ono na tri – srećom trenutno imamo. Sve što se čini ipak je – sporo. Od obećanja se ne živi. Treba «skupiti glave» od AMK Kvarner, lokalne zajednice općina, gradova i županije, nacionalnih oktanskih saveza ( a ima ih brate ), pa do Vlade i Države. Možda ostvarenja željenih obećanja za nas sve živuće traju dugo. Možda ih nećemo dočekati. Jer novi će jubileji, ako ih želimo uskoro. Evo «sutra» 40., a «prekosutra» 50. Kucaju na vrata. Što kucaju – zvone! Dogodilo se 17. rujna 2008. Proteklo je 30 godina jedine hrvatske oktanske piste. Da – proteklo. Sretno !

Izvor: NOVI LIST, 17. rujna 2008.

0 1380

DAMIR KOVAČIĆ SVJETSKI   REKORDER

Automotodrom „Grobnik“ u Guinessovoj knjizi rekorda! Da, dobro ste pročitali. Biti će tako već u idućem izdanju.

Sunčano blagdansko jutro 5. kolovoza 2009. godine i događanja na jedinoj hrvatskoj oktanskoj stazi automotodroma „Grobnik“ ostat će vječno zapisana. Zašto ?

Zasluge pripadaju 38-godišnjem Zagrepčaninu Damiru Kovačiću, svestranom sportašu i avanturistu koji je novi svjetski rekorder u vožnji motociklom unutar 24 sata na zatvorenoj pisti. Ostvario je tako novi Guinessov rekord na pisti automotodroma „Grobnik“ u duljini 1.725,553 km u trajanju 23 sata 23 minute 3 sekunde i 760 tisućinki uz prosjek vožnje od 73,791 km/sat, vozeći 414 krugova.

Više mjeseci pripreman projekt, u kojeg se Damir Kovačić upustio sasvim slučajno, otpočeo je 4. kolovoza u jutarnjim satima. I do cilja je stigao 5. kolovoza oko 9 sati.

– Jedan od mojih uobičajenih posjeta sa suprugom knjižari „Algoritam“ u namjeri kupnje novog „zbornika“ Guinessa „kriv je za sve“. Otkrili smo jedan rekord zanimljiv i privlačan, tada samo u nadi da je i ostvariv.U studenom 2002. godine u Coloniji Urugvajac Eduardo   Fergara Schaffner prešao je 1.508,89 km u 24 sata motociklom „Vince Lifan 125“ uz prosjek 63 km/sat. Trenutno sam se „zapalio“ i započeo s okupljanjem tima potpore i svih potrebnih priprema. Sada kada sam to i ostvario mogu reći da je skoro lakše bilo sjediti 24 sata na motociklu nego li sve pripremiti. Ipak uspio sam – kazivao je sretan i zadovoljan Damir uz osmjehe i sreću svih pa i supruge Tihane s kojom zajednički vodi privatnu tvrtku „E-dizajn“ čija je osnovna zadaća organizacija događanja. Damir je višestruki bivši prvak u biciklizmu i Jugoslavije i Hrvatske i to u četiri discipline (pista, cestovni, brdski i spust), te ljubitelj mnogih adrenalinskih sportova – alpinizma, ronjenja, špiljarenja, trekkinga, motocrossa i veslanja koju upotpunjuje kad god mu to vrijeme dozvoli.

Organizacijski se u projekt uključio iskusni Nenad Đurović i njegova tvrtka „Đuro sport“, a zadaci realizacije podijeljeni su u dva tima: tehniku i personal. Od prve se znalo da se u projekt ide sa motociklom „KTM 990 Adventure“ i odabran je dan uoči i sam blagdanski dan povijesne „Oluje“. No, malo je tko mogao vjerovati da prvih dana kolovoza na prostoru Grobničkog polja vrijeme može biti toliko promjenjivo.

U KOLOVOZU SVEGA, SREĆOM NE I SNIJEGA

– Samo što snijeg nije padao – prve su Damirove riječi po ulasku u cilj i skidanju kacige okončanjem svog jedinstvenog projekta tijekom kojeg je prošao pravu „malu oluju“. Ranojutarnji pljusak dobrano je prvo oprao stazu automotodroma koja tako zahvaljujući Damiru ulazi u Guinessovu knjigu rekorda poslije nepunih 31 godinu postojanja što bi i sama od sebe mogla ako ničim onda „monolitnošću“ izvrsnog asfalta koji će sredinom rujna obilježiti 31. godinu prve GP utrke. Na dan ostvarenja projekta oko 9 sati kada je Damir startao iznad Grobinštine se razvedrilo, ali nakratko, slijedio je potom pravi prolom oblaka tijekom kojeg je kako kazuje u jednom trenutku Damir čak pomislio i odustati. No, želja i prkos bili su jača i prevladali. A i vrijeme se donekle smilovalo. Kišilo je do poslijepodnevnih sati lagano i povremeno, potom razvedrilo, okrenulo na jaki vjetar, potom buru i za ljetni period izuzetno nisku temperaturu zraka koja je kulminirala po prolasku noći, u samo svitanje.

– Umor nisam osjećao zbog stalnog kruženja stazom i sjedenja na motociklu. Veći su problem bile vremenske prilike. Nije ugodno voziti mokar, ali srećom pauze koje su dozvoljene omogućavale su presvlačenje i tako nastavljati do konačnog uspjeha i pred cilj uz pravo ljetno sunce i ugođaj koji ću pamtiti zauvijek. Od izvrsne ekipe koja me pratila i bila neizostavna podrška saznao sam da prolaskom 363. kruga Grobnikom i to u 5,21 sat ujutro ulazim u povijest. Nije bilo lako. Ostatak je bio sve ono što treba dostići netko drugi. Nadmašio sam rekord star sedam godina. I sretan sam – kazuje Damir na kojem se gotovo nije primijetio umor. Ipak, samo crvene oči.

Pistom je vozio samo Damir, ali brigu da sve teče kako treba vodili su na kraju svega pohvaljeni suradnici Saša, Drago, Karlo, Igor, Matija i Tomislav. Uz već spomenutog Nenada Đurovića, poznatog organizatora brojnih motociklističkih događanja posebno na Grobniku ovjeru ostvarenog Guinessovog rekorda potpisat će vodeći hrvatski motociklistički stručnjak i član FIM komisije Igor Eškinja, direktor „Automotodroma Grobnik“ d.o.o. koji se tijekom ostvarenja projekta prisjećao i jednog osobnog bdijenja bez trunke sklopivog oka u poznatom Le Mansu kao član FIM-a žirija. Prilog će biti i ovjera javnobilježnjičkog ureda, ručno vođena statistika dvojice brojača i pisani trag jedne od vodećih hrvatskih mjernih službi „Adriatic timing“ u kojoj su 24 satno dežurstvo ostvarili Opatijci braća Goran i Siniša Grabar, pa je tako i ova iskusna služba posredno ušla u Guinessovu knjigu rekorda mjereći vrijeme i bilježeći svaki od 414 krugova. Stoji tako zabilježeno da je najbolje vrijeme Damir Kovačić ostvario u 65. krugu poslije nepuna tri sata vozeći 2:13,046 minuta i prosjekom 112,779 km/sat.

– Prije 15-tak godina ovom sam stazom vozio kao aktivni biciklist. Dugo potom nisam da bi od danas u srcu sa zadovoljstvom nosio vlastiti uspjeh. Zašto sve to, pitaju me mnogi? Pa možda i malo iz – dišpeta! – prije zasluženog odmora poručio je Damir. Rekordu je svjedočio i 11-godišnji sin Fran, dok će kroz koju godinu 10-mjesečnom sinu Viti tata pričati istinite priče o Guinessu.

I eto tako – u blagdansko svečarsko i sunčano jutro „Oluje“ ostvaren je jedan Guinessov rekord. Na Grobniku. I po svemu sudeći Damiru i svim njegovim prijateljima i suradnicima u projektu rodila se nova ideja da se upravo na automotodromu „Grobnik“ organizira   novo obaranje rekorda ali sa brojnijim sudionicima koji bi prije prošli test barem 60 postotne mogućnost ostvarenja mogućeg. A da je moguće – dokazao je Damir Kovačić. (m)

0 1047

Hrvatski auto i karting savez 1. lipanj bilježi kao svoj dan.

Organizirano djelovanje u auto sportu na ovim našim prostorima bilježi se još davne 1906. godine, a krajem prošlog stoljeća stasa organizacija čiji smo danas vjerni članovi, kroz čiju djelatnost ispunjavamo odgovorne zadaće, ali ujedno doprinosimo razvoju oktanskog sporta na četiri kotača u Republici Hrvatskoj.

Auto i karting sport, uključujući i moto sportove do 90-tih godina djeluju u okviru tadašnjeg Auto moto saveza Hrvatske ( današnjeg Hrvatskog autokluba ), da bi samostalnošću Hrvatske bio utemeljen Hrvatski auto i moto športski savez u kojem sve do 1996. godine zajedno djeluju svi sportski ljubitelji brzina na dva, tri ili četiri kotača. Po ugledu na svjetske oktanske asocijacije i brojne slične mnogih zemalja Europe i svijeta HAMŠS se razdvaja na dva samostalna subjekta – motociklisti osnivaju Hrvatski motociklistički savez, dok su kartingaši i automobilisti formalno od 15. veljače 1997. godine objedinjeni u našem Hrvatskom auto i karting savezu. Statutarna je odluka da se danom HAKS-a proglasi 1. lipnja, povijesni datum kada se bilježe počeci organiziranog djelovanja automobilističke asocijacije još s početka stoljeća.

Dan HAKS-a iz godine u godinu obilježava se isključivo radno, nije blagdan, nije neradni dan, ali je zato lijepo prisjetiti se obilja uspjeha što su ih ostvarivali i ostvaruju hrvatski automobilisti i kartingaši – sportaši na stazama, a suci pored natjecateljskih staza.

No, upravo ove godine 1. lipnja 2011. imat će posebno mjesto u povijesti djelovanja HAKS-a. Naime, obilježavajući   105. obljetnicu organiziranog djelovanja pod visokim pokroviteljstvom i osobnim prisustvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića u sjedištu Hrvatskog autokluba u Zagrebu predsjednik HAK-a Ivo Bikić i predsjednik HAKS-a Marijan Kostrenčić potpisati će DEKLARACIJU O SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA povodom 105. obljetnice osnivanja „Prvog Hrvatskog automobilnog kluba“ te svečanog početka „Desetljeća sigurnosti cestovnog prometa 2011. – 2020.“.

Potpisom Deklaracije i prigodnom svečanošću i formalno je započelo provođenje svjetske i globalne akcije temeljene na Rezoluciji Generalne Skupštine Ujedinjenih naroda iz 2010. godine, Deklaracije Prve globalne ministarske konferencije o cestovnoj sigurnosti iz 2009. godine, Deklaracije „Učinimo ceste sigurnima“ FIA iz 2006. godine, te Svjetskog izvještaja o prevenciji ozljeda u cestovnom prometu iz 2004. godine.

Hrvatski auto i karting savez uz Hrvatski autoklub time dokazuje pripadnost Svjetskoj automobilističkoj organizaciji FIA – inicijatoru brojnih hvale vrijednih akcija u području sigurnosti u prometu. Uz to i HAKS i HAK ne samo deklarativno već suštinski, provođenjem niza edukativnih sadržaja i akcija podržavaju aktivnosti i provedbu petog Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske. U svemu značajnu ulogu primjene ima i Ministarstvo unutarnjih poslova RH.

Potpisujući zajedničku Deklaraciju i HAK i HAKS prihvaćaju i sugeriraju svim sudionicima cestovnog prometa prihvaćanje deset načela koje doprinose sigurnosti cestovnog prometa.

Po potpisu Deklaracije prezentirati ćemo na našem portalu upravo ta načela.

Hrvatski auto i karting savez neizbježna je karika sustava sigurnosti svega što se tiče automobilizma. Od početka natjecateljske sezone 2011. godine, a prethodnom odlukom Skupštine HAKS-a kroz sve akte, posebne pravilnike natjecanja i na svim sudjelujućim kartinzima i sportskim automobilima ističe se logo akcije i time simbolično daje do znanja skroman doprinos „Desetljeću sigurnosti cestovnog prometa 2011.- 2020.“.

Globalna akcija traje deset godina pa postoji niz mogućnosti za uključivanje u istu sa samo jednim ciljem – poduzeti mjere i spasiti svakog ugroženog sudionika u prometu.

Sportska aktivnost Hrvatskog auto i karting saveza ide, ide svojim zacrtanim putem, ostvaruje planirano usprkos sveopćem problemu i globalnoj krizi.

Sportski duh i srce nikada ne posustaju. (m)

0 975

Pred nama je jubilarno izdanje najstarije, ali i najcjenjenije hrvatske automobilističke manifestacije na brdskim stazama. Ovog vikenda od 16. do 18. rujna održava se hrvatski «praznik automobilizma» „30. Buzetski dani 2011.“ u organizaciji domicilnog Auto moto kluba „Buzet“, a pod počasnim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr.sc. Ive Josipovića. Na stazi Most – Peničići dugoj 5.001 metar očekuje se nastup čak 185 vozača iz 11 europskih zemalja. Utrka se devetu godinu za redom boduje za Prvenstvo Europe na brdskim stazama i posljednja je 12. ovogodišnja na kojoj će se još uvijek odlučivati o nekim značajnim pozicijama u okviru bodovanja prvenstva „Starog kontinenta“.

Prva je utrka u Buzetu, na nešto kraćoj stazi Most – Sv.Sveti dugoj 4.209 metara održana 5. rujna 1982. i od tada traje manifestacija koja je već odavno prerasla isključivo sportske okvire. Postala je prepoznatljivi simbol grada Buzeta kojeg se poznaje i kao grad tartufa, piva, ali i automobilizma, prvenstveno zahvaljujući vrhunskoj organizaciji buzetskih autoklubova i rezultatima vozača svih generacija.

Prijavljeni su svi najbolji vozači Europe, među kojima su i dvojica već sigurnih ovogodišnjih prvaka – u kategoriji I turističkih automobila Slovenac Aleš Prek (Mitsubishi Lancer EVO IX) i u kategoriji II (formule i prototipovi) Talijan Simone Faggioli (Osella FA30). Poslije devet godina stiže i aktualni rekorder sadašnje dionice staze Talijan Denny Zardo. Uz stazu, bolje rečeno uz svoja dva sina Patrika i Alexandera u Buzet nakon niza godina dolazi i rekorder kraće dionice iz 1987. godine Nijemac slovenskog porijekla Jozef Zajelšnik.

Jubilarno okupljanje automobilista bogato je nizom zanimljivih nadmetanja. Najbrojniji su hrvatski automobilisti, njih 113 iz čak 27 klubova. Boje istarskih klubova brani 36 vozača među kojima čak 19 Buzećana, dok će se u okviru Regije Zapad HAKS-a (Istra, Kvarner i Gorski kotar) nadmetati u dvije zasebne bodovne vožnje 70 automobilista. Zastupljena je 31 svjetska marka automobila a impozantan je i nastup rekordnog broja formula i prototipova – 25. Od deset prvoplasiranih vozača kategorije II devet ih stiže u Buzet. Očekuje se veliki hrvatski dvoboj u formulama Nike Pulića i Dina Butorca, a jedini sudionik svih 30 buzetskih utrka pulski vozač, legenda hrvatskog automobilizma Mario Delmoro nastupom u nedjelju oprostiti od aktivnog sportskog auto sporta.

Organizatori su se pobrinuli za trodnevni automobilistički spektakl sa nizom pratećih programa. U petak od 12 do 17 sati kod Buzetske pivovare odvijati će se tehnički prijam i verifikacija vozača čija su vozila u dva parka – uz BUP i uz Cimos na Mostu. U 20 sati tradicionalna je Noć automobilista od koje se puna tri desetljeća uoči svake dosadašnje utrke nikad nije odustalo. Subotnji dan rezerviran je za dva službena treninga. Prvi od 10, a drugi od 14 sati. Ljubiteljima brzina, ali i zabave organiziraju se posebne večeri u šatoru „Mašimove škuje“ nadomak prilaza startu u petak i subotu večer. Dionica prometnice od Mosta – Sv.Sveti – Peničići sa prilaznim cestama biti će zatvorena za javni promet u subotu od 8 do 18 sati i nedjelju od 7,30 do 18 sati.

Jubilarnim „30.Buzetskim danima“ zaključiti će se višetjedno obilježavanje bbrojnih svečanosti priređenih povodom Dana Grada Buzeta.

Ponovo će u «Grad tartufa» pohrliti svite ljubitelja brzina, europskih automobilističkih asova, a «30. Buzetske dane 2011.» uveličati će očekivanih 185 vozača iz Hrvatske, Slovenije, Češke, Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Švicarske, Mađarske, Luksemburga, Francuske i Srbije. Impresionira podatak da su prijavljeni gotovo svi najbolji europski i hrvatski vozači, a posebno najavljeni nastup rekordnih 25 bolida formula i prototipova.

U Buzetu, malom istarskom gradiću, prvih dana rujna prije tri desetljeća počela se pisati svojevrsna oktanska povijest ovih naših prostora.

Entuzijasti, zaljubljenici brzina, fanovi automobilizma osmislili su i pripremili za tadašnje okvire malu sportsku priredbu, utrku državnog prvenstva, jednu od sličnih kakve su se do tada odvijale na Avali, Lovćenu, Pohorju, u nekim dalekim krajevima koje je pohodila i rezultatski „poharala“ veličanstvena četvorka buzetskog automobilizma. Upravo je posjet utrci na Pohorju nadomak Mariboru bila pokretačka snaga zaljubljenicima auto sporta da u Buzetu ostvare nešto slično. Od ideje do stvarnosti trebalo je malo, jako malo. Dobili su pomoć ma gotovo svakog žitelja Buzeta. Dočekali su dolazak najboljih, tada jugoslavenskih vozača, u njihov mali gradić, prihvatili ih i ugostili tog prvog vikenda 4. i 5. rujna 1982. godine u Buzetu. Živio se automobilizam! A pred nama je jubilej vrijedan pažnje. Trideseti. Stariji, ozbiljniji, realniji, ali još uvijek s Buzetom živimo automobiliza

Svih ovih 30 godina za nama početkom rujna u pitoresktnom istarskom gradiću Buzetu osjeti se nešto „divlje u zraku“. Nagovještaj je to nečeg izuzetno važnog, značajnog, veličanstvenog. Počne odbrojavanje dana, a malo zatim i sati. Oktanskim zanesenjacima ovoga podneblja posebnost je okupljanje europskih automobilističkih asova na već legendarnoj buzetskoj brdskoj stazi. Ime je dobila po skromnoj mjesnoj svetkovini koja je proteklog desetljeća izrasla u višetjednu manifestaciju upotpunjenu i ekskluzivnim programima poput „Petkotine“, „Subotine po starinski“ koja je proteklog vikenda oplemenila Buzet izuzetnim programom uz premijerni domaći noćni laser spektakl.

USPJEŠNOST I TRADICIJA

Auto moto klub «Buzet» ima svoju dugu i bogatu tradiciju postojanja. Zanesenjaštvo entuzijasta u automobilistički sport u Buzetu je desetljećima bio prisutan i bez obzira na generacije koje su se mijenjale živio je i danas duboko suživio sa žiteljima mjesta i područja Grada Buzeta. Povijest je pisala i ostaje upamćeno djelo i sportski rezultati generacija automobilista koji su ime i slavu svog Kluba i svog nekada malog mjesta Buzet pronosili diljem Europe. I u toj Europi – sportskoj i automobilističkoj zlatnim je slovima ispisano ime Buzeta. Ime Buzeta zaslugom nemalog broja zanesenjaka i ljubitelja brzina koji su ili u Klubu ili i izvan njega doprinosili da sredina koja je iznjedrila niz sportskih automobilističkih imena poput Poropata, Nežića, Šverka, Baumana, Bošnjakovića, Vivode i u konačnici Bašića, ostane trajno upisana u povijesti automobilizma. Danas u povijesti hrvatskog automobilističkog sporta.

Zajednički sastanak Predsjedništva Auto moto kluba «Buzet» i Sportske komisije u listopadu 1981. godine – skup «iskustva i mladosti» kako ga nazvaše, svojevrsna je prekretnica i povijesni trenutak za iskorak naprijed. Odlučeno je da se prijavi organizacija brdske auto utrke na dijelu ceste Buzet – Cerovlje, dionici «Most – Sv. Sveti».

Povijesnim je tako postao 5. rujan 1982. godine kada su na Mostu zabrujali sportski automobili. Prijavljenih je bilo čak 105 vozača, a natjecanje se bodovalo za Prvenstvo tadašnje države. Rođena je brdska auto utrka „Buzetski dani“. Vozilo se na stazi «Most – Sv. Sveti» dugoj 4.209 metara. U «Zlatnu knjigu» prvim su se pobjednicima upisali: Branko Bašić (AMD Buzet) u klasi tada popularnih «fićeka» do 785 ccm, Milun Vesnić (ASK Jugoauto) u klasi 1150 ccm, Rajko Vlah (AMD Ina Rijeka) u klasi 1150 «grupa 2», te u najjačoj klasi preko 1150 ccm «grupa 2 i 4» Silvan Lulik (AK Donit Olimpija) čija je ekipa ujedno bila klupski pobjednik. Slovenac Lulik vozeći «Opel Kadett» ostvario je i najbolje vrijeme – prvi službeni rekord staze vozeći 2.57,51 minut prosječnom brzinom 85,360 km/sat.

UTRKA PRERASLA U EUROPSKU

Buzet i njegovi mještani žive za utrku. Utrku vole, o njoj i njenim junacima pričaju. Kada je o buzetskoj utrci riječ uvijek je prvo na pameti rekord staze. O rekordima se pričalo, imena se pamte. Nijemac slovenskog porijekla Jozef Zajelšnik formulom 2 «BMW» 1987. godine ostvario rekord staze u vremenu 2.12,47 minuta prosječnom brzinom 114,383 km/sat. Isti je ostao trajni spomen na dionicu dugu 4.209 metara. Poslije niza godinja i Zajelšnik je najavio posjet Buzetu ali kao mentor svoja dva sina koji voze prestižne bolide.

Kandidirajući za europsko prvenstvo 2000. godine staza je produljena na potrebnih 5.001 metar od Mosta do Peničići. Prvim je rekorderom bio Čeh Jiri Mičanek u vremenu 2:31,251 minuta. Utrka je u Prvenstvo „starog kontinenta“ upisana tek 2003. godine kada Talijan Denny Zardo vozeći prototip «Osella PA 20/S 3000 BMW» ostvaruje i dan danas aktualni rekord u vremenu 2.15,338 minuta prosjekom 133,03 km/sat. Poslije tih osam godina na buzetsku stazu stiže i Zardo.

Iz godine u godinu izmjenjivali su se slavljenici na najvišem tronu 2003. Denny Zardo (Italija), 2004. Andrea De Biasi (Italija), 2005. Simone Faggioli (Italija), 2006. Milan Svoboda (Češka), 2007. Fausto Bormolini (Italija), 2008. Lionel Regal (Francuska), 2009. Renzo Napione (Italija) i prošle Vaclav Janik ( Češka). Većina dosadašnjih pobjednika stiže slijedećeg vikenda u Buzet.

NOVI PRVACI EUROPE POTVRĐUJU KRUNE U BUZETU

Najzvučnije ime ovogodišnje buzetske utrke bez dvojbe je 33-godišnji talijanski vozač Simone Faggioli, koji je i ovogodišnju titulu prvaka Starog kontinenta u Kategoriji II osigurao prije završetka prvenstva. Od drugoplasiranog sunarodnjaka Adriana Zerle „bježi“ čak 44,5 boda, pa će tako zanimljiviji dvoboj biti za titulu viceprvaka gdje će se Zerli priključiti sunarodnjak Fausto Bormolini, još jedan od pobjednika buzetske utrke kojem su teorijske šanse za drugo mjesto udaljene 15,5 bodova. Zato od Faggiolia možemo očekivati već osam godina dugu želju – novi rekord. Neopterećen borbom za naslov, ako se poslože „sve kockice“ moglo bi biti slavlja u Buzetu. Rekordi su na ovoj utrci bili i ostaju svojevrsni izazov, nešto specifično, željeno, očekivano i – ostvarivano.

Faggioli u Buzet dolazi sa prestižnim prototipom „Osella FA 30“. Riječ je o bolidu sa 3000 ccm³, teškom tek 550 kilograma i sa 500 konjskih snaga. Faggioli je u Buzetu nastupao i 2005. godine, kada je na kišnoj stazi pobijedio s vremenom od 2.39,815 minuta.

Poznat je i ovogodišnji europski prvak Kategorije I turističkih automobila. Stiže nam iz susjedne Slovenije – Aleš Prek koji je upravo u Buzetu vozio svoju prvu utrku europskog prvenstva, a ove superiorno osvojio i prije posljednjeg ogleda sezone prestižni naslov u „Mitsubishi Lanceru EVO IX“.

Uz bodovanje za FIA – Prvenstvo Europe brdskih auto utrka posebno se boduju povijesna vozila («historic») za europsko prvenstvo, potom Međunarodno regionalno prvenstvo Hrvatske za sportska i povijesna vozila, Prvenstvo Hrvatske, te Otvoreno prvenstvo Slovenije i Kup AŠ 2005. K tome svaka od vožnji boduje se i za Prvenstvo Regije Zapad HAKS-a ( Istra, Kvarner i Gorski kotar).

Nastupiti u Buzetu na hrvatskom „prazniku automobilizma“ znak je prestiža. Doživjeti tri dana sreće i zadovoljstva, dan i noć biti „in“ u oktanskom svijetu, vozačka je sreća do prije koju godinu spustiti se uz bakljadu kroz Komušnicu ( prošle godine policija nije dozvolila uljuđeno slavlje automobilizma – jedinstvenom bakljadom!?), osjetiti navijačku atmosferu kakve nema na svijetu. Pamtljiv će generacijama ostati oproštajni nastup Splićanina Branka Krstulovića, hrvatske automobilističke legende koji 2008. nije mogao suzdržati suze radosnice. Prizor je to koji je „obišao“ Europu. To je Buzet. Jedan jedini. Jedinstveni!

I ova će godina imati svog junaka. Jedini vozač koji će 18. rujna upisati svoj 30. jubilarni nastup u nizu na buzetskoj utrci je legenda istarskog i hrvatskog automobilizma – Puljanin Mario Delmoro. Na ovoj će se utrci i oprostiti od aktivnog bavljenja automobilizmom koje traje gotovo više od četiri desetljeća.

Buzetska utrka izuzetno je važna i za domaće automobiliste. Biti će ih više od stotinu što u ovim godinama recesije predstavlja za naše ovogodišnje prvenstvo raritet. U domaćoj Kategoriji II upravo bolji rezultat i pobjeda u Buzetu može biti presudna u dvoboju najtrofejnijeg hrvatskog automobiliste Nike Pulića (Dubrovnik racing) koji u formulama napada treći uzastopni naslov državnog prvaka očekujući još jedan u nizu Zlatnih trofeja HAKS-a. Samo dva boda zaostaje novi hrvatski brdski idol dvostruko mlađi Riječanin Dino Butorac (Matulji racing). Svaki od njih upravo u Buzetu imati će svoje navijače, svoje fanove, a nemali ih je broj. Među kategorijom turističkih automobila poslije pobjede na sljemenskoj stazi prije deset dana koja mu je

dala novu nadu u obrani naslova prvaka još jedan mladi riječki as napada titulu – Siniša Krainc, član AK Klek Ogulin. Za vrat mu „puše“ ove sezone konstantan „vječiti“ drugi – sakupljač bodova vrijednih naslova zagrebački mladić Dejan Dimitrijević. (Dubrava).

PRIZNANJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE

Počasni pokrovitelj i ovogodišnje buzetske manifestacije Predsjednik Republike Hrvatske dr.sc. Ivo Josipović nastavljajući tako tradiciju svog prethodnika što je svojevrsno priznanje organizatorima i domaćinima zasigurno najznačajnije hrvatske automobilističke priredbe.

Puno entuzijazma, ljubavi, volje, htijenja, upornosti i vremena , mnogi su uložili u uspjeh manifestacije. Organizacijski odbor utrke čine Damir Rupena (predsjednik), mr. Valter Flego (dopredsjednik) te članovi: Branko Bašić, Marinko Krbavčić, Valmer Brenko, Ida Bašić i Siniša Žulić. Direktorsku funkciju u kontinuitetu od 1995. obavlja Branko Bašić, prvi pobjednik prve buzetske utrke 1982. i nekada legenda sa staza bilježeći ove godine 17 utrka na najodgovornijoj funkciji čime je svojevrsni hrvatski rekorder. Osim što je prvi pobjednik prve buzetske utrke četiri je puta pobjeđivao u bodovanju prvenstva Jugoslavije, a čak 14 u konkurenciji Prvenstva Hrvatske. Jedan od prvih Bašićević suradnika je i Marinko Krbavčić u funkciji tajnika koju obavlja već 21. puta.

Buzetski „Praznik automobilizma“ daleko je više od pukog sportskog nadmetanja, turistički i gospodarski respektabilan „event“ kojem se posvećuje dužna pažnja, uz prije desetak i više godina proglašeni status Buzeta „Gradom tartufa“ svojevrstan brend ovog istarskog gradića.

I ove nedjelje na dionici prometnice od Buzeta prema Cerovlju, što jednom godišnje na dijelu od „Mosta“ do „Peničići“ koji je već poodavno ušao u legendu, posluži za automobilističku stazu, mjesto nadmetanja najboljih europskih vozača, „pilota“ vrhunskih bolida, mjesto odluke prvaka „starog kontinenta“ buzetska će utrka biti u elitnom „klubu 12“ zemalja i gradova koji imaju čast i obvezu biti domaćinima prvenstva Europe na brdskim stazama. Buzetska je utrka nešto nezaboravno, ne samo događanjima i nadmetanjima na stazi gdje se sa tisućinkama sekundi „bore“ vozači, već iz godine u godinu sve većem broju ovisnika dolaska i stalnog povratka upravo u Buzet gdje se „živi automobilizam“.

Mnoge su „ oktanske priče“ ispričane među ljubiteljima brzina, automobila, oktana, rekorda, mirisa benzina, ali u konkretnom slučaju i mirisa tartufa, domaće rakije i piva, svega onoga što obilježava ovo događanje.

Međutim, „in“ je biti posjetiteljem, gledateljem, navijačem u Buzetu. Već je znana zona Komuščice, najuzbudljivijeg zavoja hrvatskog automobilizma u kojoj se okuplja u pravom smislu riječi najvatrenija publika oktanskih zbivanja „starog kontinenta“. Veličanstvenije publike u oktanskim događanjima nema do buzetske. Upravo je publika dio spektakla.

Zabrujati će ponovo motori sportskih vozila starog kontinenta ispred legendarne i kultne Gostionice (danas Konobe) «Most» Klaudija Marinca i njegove obitelji. 30. puta Buzet – «TOP grad» – grad Tartufa, Oktana i Piva s ushićenjem dočekuje svoj PRAZNIK AUTOMOBILIZMA, ponos Hrvatskog auto i karting saveza, jedinstven u nas i u svijetu. Trideset je to svjećica u kruni hrvatskog automobilizma.

 

Miroslav Krpan

0 1896

Sada već davne 1974. godine u Delnicama je startao prvi rally imenom “Delta” kojeg je sve do 2009. godine imao u službenom nazivu pod okriljem dotadašnjeg organizatora zagrebačkog auto kluba “Delta”, da bi od 2010. godine taj naziv opstao, i zasigurno će živjeti vječno “žargonski” u svakoj pomisli na ovo renomirano natjecanje. Prošle 2010. organizacijski “Croatia rally” odrađuje Hrvatski auto i karting savez uz tehnički suport i izuzetno uspješnu provedbu Automobilističkog saveza Primorsko-goranske županije, da bi već ove 2011. organizaciju u cijelosti preuzeo riječki autoklub “M.R.C. Sport”.

Od prvog izdanja u rujnu 1974. godine bodovanog za tadašnje regionalno Prvenstvo Hrvatske čiji su pobjednici bili zagrebački par Tomislav i Milena Markt u “BMW 1600″ pobjednički šampanjac ispijalo je 22vozača i jedna vozačica, dok je u isto vrijeme tu prigodu imao 20 suvozača i 3 suvozačice iz ukupno 10 europskih zemalja. Tijekom svih tih godina znakovito je nekoliko detalja.

Rekorder sa pet pobjeda je slovenski rally as Brane Küzmič, a sa tri ga pobjede prate hrvatska legenda Tihomir Filipović i jedan domaći as, od dvojice hrvatskih ovogodišnjih sudionika a dosadašnjih pobjednika Zagrepčanin Juraj Šebalj. Jedina ženska posada pobjednice 1986. godine bile su Slovenke Romana Zrnec i Špela Kožar u “Renaultu 11 turbo”.

Tek na jubilarnom 20. Delta rallyu poslije niza domaćih vozača ( bivše do 90-tih i sadašnje države ) prvi inozemni pobjednici bili su Austrijanac Raimund Baumschlager i suvozač mu Nijemac Klaus Wicha u Ford Escortu RS Cosworthu. Prvo bodovanje za europsko prvenstvo koeficijenta 2 “Delta” bilježi 1992. godine čime je postala prva međunarodna sportska priredba u samostalnoj Hrvatskoj. Tri godine kasnije dobiva koeficijent 5, godinu kasnije i 10. Ovogodišnji „38. Croatia rally“ kao sljednik kontinuiteta u europskom bodovnom sustavu petu je godinu u nizu hrvatski rally uvršten u kalendar jedinstvenog FIA Prvenstva Europe među 12 natjecanja.

POPIS POBJEDNIKA

1974 Tomislav MARKT – Milena MARKT BMW 1600
1975 Aleksandar MAČEŠIĆ – Mladen LOVRIĆ Datsun 1200
1976 Berislav MODRIĆ – Ivica NAUKOVIĆ Fiat 128 SC
1977 Aleš PUŠNIK – Rudi ŠALI Renault 5
1978 Aleš PUŠNIK – Rudi ŠALI Renault 5
1979 Borko SKURIĆ – Boris FRANJIĆ Opel Kadett GT/E
1980 Leon POBERAJ – Marijetka POBERAJ Zastava 101
1981 Leon POBERAJ – Marijetka POBERAJ Zastava 101
1982 Borko SKURIĆ – Boris FRANJIĆ Opel Kadett GT/E
1983 Branislav KÜZMIČ – Rudi ŠALI Renault 5 Turbo
1984 Branislav KÜZMIČ – Rudi ŠALI Renault 5 Turbo
1985 Branislav KÜZMIČ – Rudi ŠALI Renault 5 Turbo
1986 Romana ZRNEC – Špela KOŽAR Renault 11 Turbo
1987 Branislav KÜZMIČ – Janez BANIČ Renault 5 GT Turbo
1988 Branislav KÜZMIČ – Janez BANIČ Renault 5 GT Turbo
1989 Tihomir FILIPOVIĆ – Davor DEVUNIĆ Lancia Delta HF Integrale Evo III
1990 Tihomir FILIPOVIĆ – Saša AČIMOVIĆ Lancia Delta HF Integrale Evo III
1991 Tihomir FILIPOVIĆ – Roberta MERLUZZI Lancia Delta HF Integrale Evo III
1992 Žarko ŠEPETAVC – Nenad KRLIĆ Lancia Delta HF Integrale Evo III
1993 Raimund BAUMSCHLAGER – Klaus WICHA Ford Escort RS Cosworth
1994 Niko PULIĆ – Davor DEVUNIĆ Lancia Delta HF Integrale Evo III
1995 Niko PULIĆ – Davor DEVUNIĆ Lancia Delta HF Integrale Evo III
1996 Kurt GÖTTLICHER – Josef POINTINGER Ford Escort RS Cosworth
1997 David PATTISON – Nenad KRLIĆ Ford Escort RS Cosworth
1998 Enrico BERTONE – Max CHIAPPONI Toyota Celica GT-Four
1999 Enrico BERTONE – Fulvio FLOREAN Renault Megane Maxi
2000 Bert DE JONG – Ton HILLEN Subaru Impreza WRC
2001 Krum DONCHEV – Rumen MANOLOV Peugeot 306 Maxi
2002 Leszek KUZAJ – Erwin Mombaerts Toyota Corolla WRC
2003 Vaclav PECH – Petr UHEL Ford Focus WRC
2004 Juraj ŠEBALJ – Toni KLINC Subaru Impreza WRX STi
2005 Juraj ŠEBALJ – Toni KLINC Citroën C2 S1600
2006 Vaclav PECH – Petr UHEL Mitsubishi Lancer Evo IX
2007 Juraj ŠEBALJ – Toni KLINC Mitsubishi Lancer Evo IX
2008 Corrado FONTANA – Renzo CASAZZA Abarth Grande Punto S2000
2009 Krum DONCHEV – Petar YORDANOV Peugeot 207 S2000
2010 Luca ROSSETTI – Matteo CHIARCOSSI Abarth Grande Punto S2000

Miroslav Krpan

Jeste li čitali?

0 1088
U dva dana, dva natjecanja uz nastup gotovo 220 vozačica i vozača, više vozila „palo“ zbog tehničke neispravnosti             TAR...