Povijest

Spomen soba Đanija Šverka (snimio M.Krpan)

ĐANI ŠVERKO NIKAD NIJE ZABORAVLJEN

Buzet, kao istinski automobilistički centar, petim se Memorijalom prisjetio jednog od najvećih hrvatskih automobilističkih asova, u čiju su čast sve bitne oktanske punktove dotakli automobili naše prošlosti.

Buzet, već gotovo četiri desetljeća, sredinom rujna, pohode automobilistički fanovi, koji na djelu žele vidjeti najbolje europske asove jedne od kultnih auto utrka „Buzetski dani“, da bi posljednjih šest godina i lipanj postao mjesec okupljanje jedne nove generacije zaljubljenika brzina, na dijelu iste dionice od Mosta do Penečići – propulzivne i mlade discipline „formula driver“. Ali u stilu poznate reklamne izreke „… niti to nije sve…“, posljednjih se pet godina nametnula jedna sjetna manifestacija koja u srži nema natjecateljski karakter. Od 2014.godine, od kako nas je sredinom studenoga, napustio legendarni istarski automobilist na čiji lik i djelo, točnije automobilističku karijeru i toplinu kojom je zračio tijekom svoje plodonosne 73 godine života, uspomene ne blijede, otvorila se stranica povijesti. Peta je godina otkako je umro Ivan Đani Šverko, rođeni Buzećan, začetnik automobilističke scene u ovom istarskom gradiću, kojeg ne bez razloga, nazivamo hrvatskom automobilističkom prijestolnicom. Dokaz da sjećanja na velikog čovjeka i trofejnog hrvatskog automobilističkog internacionalca ne blijede je i peti uzastopni „In Memoriam Ivan Đani Šverko“.

ABARTH – „KULT“ SUSRETA

Kako već jednostavna tradicija nameće, duž buzetske Ulice II Istarske brigade, bili su izloženi svi automobili kojima su štovatelji lika i djela legendarnog Đanija željeli pokazati da legenda ostaje vječna, da ono čime je zračio za života prema svakom tko ga je imao prigode poznavati ili pak i uživati u njegovim sportskim uspjesima, u sjećanjima neće tako lako izblijediti. Prioritetno u svim oblicima i modelima, bojama i registracijama, u Buzet su stigli legendarni „fićeki“, predvođeni Abarthima kakvog je na stazama širom Europe vozio i Đani Šverko. I ove su godine stigli brojni vlasnici povijesnih automobila, njih gotovo 50 iz cijele Hrvatske, ali i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije, …

Nakon jutarnje kavice, lagane okrijepe, za koju se pobrinuo organizacijski tim predvođen Đanijevom kćerkom Milom Šverko, uslijedio je, praktično pred vratima Spomen doma i Šverkove memorijalne sobe, u obiteljskom domu i rodnoj kući, protokolarni dio otvorenja ovogodišnjeg Memorijala.

-Zahvalan sam i svim automobilističkim entuzijastima Buzeštine koji su od Buzeta stvorili prepoznatljivi povijesni automobilistički centar, grad oktana. Što kroz velike sportske manifestacije aktivnošću nekoliko auto moto klubova, što kroz ovakve skupove, koje su prepoznate širom Europe, ponosni smo na sve do sada učinjeno. Naš sugrađanin, dragi Đani, bio je za života veliki čovjek i sportaš, a okupljanja u znak sjećanja na godišnjicu njegova preranog odlaska dokaz su da je bio i ostao legenda – riječi su kojima se gostima Memorijala obratio buzetski gradonačelnik Siniša Žulić.

Riječi zahvale za još jedan susret, posebno ističići doprinos Grge Dulabića iz Münchena, Hrvoja Ćubelića iz Rijeke i Deana Prodana iz Buzeta, na samom je početrku iskazala Mila Šverko. Pozvala je sve sudionike Memorijala na jednodnevno druženje koje je uključivalo bogat i sadržajan program.

Nad vječnim počivalištem Đanija Šverka, grobnicom buzetskog starogradskog groblja, uz koju su položeni cvijeće i svijeće, uglavnom tišinom, ali uz neizbježnu klapsku pjesmu zahvale i ponosa, napose „odu šampionima“, znakovitom se rečenicom poštovanja i zahvale naklonio Dimitrije Đani Ilić, znani beogradski automobilist i oktanski zanesenjak, koji je svoje prve korake u auto sportu učinio upravo uz Đanija Šverka. Bio je tako Đani uzor njemu, ali i mnogima koji su u oktanske vode „uplovili“ upravo zahvaljujući Đaniju.

DO DRAGUĆA – EUROPSKOM STAZOM

Neizbježna defile vožnja svih sudionika memorijalnog susreta slijedila je dionicom legendarne buzetske brdske staze od Mosta do Sv.Svetih i Peničića prema ovogodišnjem cilju – povijesnom mjestašcu Draguć, koji nosi i naziv „Istarski Hollywood“. Razgledavanje kulturnih i povijesnih znamenitosti, uz popratne sadržaje, vođeni razgled gradića, crkvice i Kuće fresaka, upotpunili su Sovinjski gunjci neizbježnim istarskim melosom.

Glavnina okupljanja zaključena je zajedničkim ručkom i podjelom zahvalnica u „Konobi Volta“ u Kozarima, smještenoj upravo na dionici koja objedinjuje legendarnu stazu što je već godinama poprište završnice Europskog brdskog prvenstva, a upravo je tom cestom, u prvoj buzetskoj utrci 5.rujna 1982. godine Đani Šverko, prvi u Formuli, počasno odvezao vožnju kojom je začet projekt što podsjeća na legende buzetskog automobilističkog sporta kojima je pripadao i pripada Đani Šverko.

I tako, nakon što su prvo memorijalno okupljanje, u spomen na Đanija, organizirali njegovi prijatelji, štovatelji povijesnih vozila, da bi svih ovih godina „priču“ objedinjavala Đanijeva kćerka Mila, suorganizatori ove godine bili su Turistička zajednica Buzet, Turistička zajednica Središnje Istre i Općina Cerovlje.

Prolazi tako još jedan studeni u znaku „škorpiona“, zaštitnog simbola Memorijala, koji iz godine u godinu raste i okuplja sve veći broj štovatelja legende. Znano je naime, da je svoje najveće sportske uspjehe, Đani Šverko ostvario upravo u jednom „Abarthu 1000 TCR“, kakvog restauriranog i sređenog, vjerodostojno onom kojim je pobjeđivao, ljubitelji brzina i štovatelji oktanskih velikana, mogu vidjeti tijekom cijele godine u Spomen sobi rodne kuće samog Šverka, neposredno pored buzetskog Narodnog sveučilišta Augustin Vivoda.

Miroslav KRPAN

ĐANI ŠVERKO

U sjećanje na legendarnog automobilistu

BUZET – Sredinom studenoga 2014. godine napustio nas je jedan legendarni istarski automobilist na čiji lik i djelo, točnije automobilističku karijeru i toplinu kojom je zračio tijekom svoje plodonosne 73 godine života, uspomene ne blijede. Peta je godina otkako je umro Ivan Đani Šverko, rođeni Buzećan, začetnik automobilističke scene u ovom istarskom gradiću, kojeg ne bez razloga, nazivamo hrvatskom automobilističkom prijestolnicom. Dokaz da sjećanja na velikog čovjeka i trofejnog hrvatskog automobilističkog internacionalca ne blijede je i peti uzastopni „In Memoriam Ivan Đani Šverko“, što će se ove godine održati u subotu 16.studenog.

Buzet je tako, uz već legendarna zbivanja automobilističkih natjecanja, koja su, posebno u posljednja četiri desetljeća, dosegla sam vrh Europe, postao mjesto druženja i susreta vlasnika povijesnih vozila, prvenstveno i prioritetno legendarnih „fića“ u svim oblicima. Znano je naime, da je svoje najveće sportske uspjehe, Đani Šverko ostvario upravo u jednom takvom „Abarthu 1000 TCR“, kakvog restauriranog i sređenog vjerodostojno onom kojim je pobjeđivao, ljubitelji brzina i štovatelji oktanskih velikana, mogu vidjeti i u Spomen sobi rodne kuće samog Šverka. Neposredno pored, ispred buzetskog Narodnog sveučilišta Augustin Vivoda, okupljat će se štovatelji, prijatelji i svi koji čuvaju sjećanje na Đanija Šverka u subotnje jutro već od 9 sati. Uz dvosatno druženje, neizbježne krafne i subotnji doručak, zasigurno će najviše biti onih za upravljačima legendarnog „fićeka“. Duž Ulice II Istarske brigade bit će izloženi svi automobili kojima će se, prema tradiciji i najavama za ovu godinu doći iz cijele Hrvatske, ali i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije, … U 11 sati predviđen je polazak kolone vozila do buzetskog groblja i do vječnog počivališta ovog nezaboravljenog čovjeka. Aranžmani cvijeća, poneki spomen vijenac, svijeće, poneka topla riječ prijatelja i najbližih mu iz kruga obitelji, muk i suza sjećanja obilježit će trenutke uz Đanijev grob. Pola sata kasnije slijedi defile vožnja svih sudionika memorijalnog susreta prema ovogodišnjem cilju – povijesnom mjestašcu Draguć koji nosi i naziv „Istarski Hollywood“. Razgledavanje kulturnih i povijesnih znamenitosti, uz popratne sadržaje, potrajat će od 12,30 do 15 sati, nakon čega slijedi povratak u Buzet i vožnja dionicom legendarne buzetske brdske staze od Mosta do Sv.Svetih i Peničića. Upravo je tom cestom, u prvoj buzetskoj utrci 5.rujna 1982. godine Đani Šverko, prvi u Formuli, počasno odvezao dionicu koja je već godinama poprište završnice Europskog brdskog prvenstva. Svim sudionicima od 16 sati, u Konobi Volta, priređuje se ručak i dodjela zahvalnica, dok je večernje druženje iza 19 sati u buzetskom ugostiteljskom objektu „Pizzeria&Grill Smile“.

Prvo su memorijalno okupljanje, u spomen na Đanija, organizirali njegovi prijatelji, štovatelji povijesnih vozila, da bi svih ovih godina „priču“ objedinjavala Đanijeva kćerka Mila Šverko. Suorganizatori ove godine su Turistička zajednica Buzet, Turistička zajednica Središnje Istre i Općina Cerovlje.

Miroslav KRPAN

Stižu raritetna vozila (snimio M.Krpan)

EKSKLUZIVNI AUTOMOBILI NA KVARNERU

Na 12-dnevnu turneju iz Trsta prije desetak dana krenulo 55 povijesnih vozila na put dug 3.200 km, a pretposljednji dan stižu i na Kvarner

RIJEKA – Diljem Europe, iz tjedna u tjedan, putuju različite karavane automobila koji zaziru u povijest, svojim godištem proizvodnje, ali još više izgledom kakvog možemo razgledati isključivo u muzejima ili na ekskluzivnim skupovima vlasnika i ljubitelja automobila koji su obilježili povijest vatrene „konjice“ na kotačima.

Prije desetak dana, sa središnjeg gradskog trga u Trstu Piazza Unita dItalia, krenulo se na put dug 3.200 kilometara u 12 dnevnih etapa iz Italije, preko Slovenije i Hrvatske, kroz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru,povratkom u Hrvatsku, duž jadranske obale sve do Kvarnera i Istre, a potom do krajnjeg ishodišta, ponovo u središte Trsta, gdje ih očekuju u nedjelju 29.rujna. Dvočlane posade bogatih ljudi i vlasnika raritetnih 55 vozila, od kojih je 15 starije i od 70 godina, doživjeli su svojim putem brojna uzbuđenja u krajolicima koji nisu svakodnevnica. Zadržavali su se u Ljubljani i Mariboru, potom Zagrebu na putu Banje Vrućice i Sarajeva, „spustili“ se do Budve, a potom od Dubrovnika, Splita i Zadra, u subotu 28.rujna stižu na područje Kvarnera.

„Adriatic Adventure“, u organizaciji HERO Grupacije, okupio je ljude iz Švicarske, Irske, Njemačke, SAD-a, Velike Britanije, Belgije, Kanade, Australije, Danske, Francuske, Nizozemske, Poljske, Portugala i Ukrajine, a najstariji primjerci datiraju s kraja 30-tih godina prošlog stoljeća. Najstariji automobil švicarskog para Rolanda i Helen Frey je „Bentley 4 1/2 Le Mans“ iz 1928.godine, a pod poklopcem ima motor od 4.398 ccm. Podosta je modela prestižne marke Bentley, potom Mercedesa, Porschea, Chryslera, Chevroleta, Fordova, Citroena, Volvo, Jaguar, Austin, Lancia, Alfa Romeo i tako sve do 25 različitih svjetskih proizvođača. Najmlađem „Peugeotu 504 Coupe“ su 42 godine, a svaki automobil ima svoj „pedigre“, svoju bogatu povijest kojom se ponose vlasnici, a gdje god se pojave plijene pažnju.
U subotu oko 15 sati sudionici ovog zahtjevnog i elitnog putovanja stižu u Šmriku, na Karting stazu „Bura“, gdje će odraditi jedan od ispita točnosti, da bi se potom uputili u Opatiju, gdje ih se očekuje oko 17,30 sati. Centralno mjesto okupljanja u Opatiji su Hoteli „4 cvijeta“ do kojih će stići prolaskom legendarne staze Preluk, koja je upravo ovih dana ovjekovječena „u korice“ knjige „Preluk – legenda koja živi“, a svim je sudionicima skrenuta pažnja na povijesne automobilističke i motociklističke utrke 30-tih, pa i kasnije na području Opatije, Matulja i Preluka. U nedjeljno jutro, put ih vodi u Istru, posebno zanimanje vlada za posjet spomen sobi legendarnog vozača Formule 1 Maria Andrettija u njegovu rodnom Motovunu.

Istarski poluotok posljednja je destinacija uoči kasnovečernjeg pristizanja u Trst, gdje će sve biti zaključeno gala večerom i dodjelom priznanja.

Hrvatske ljepote tako su još jednom prepoznate kroz specifično proputovanje na kotačima povijesnih vozila Zagorjem, Dalmacijom, Kvarnerom, Likom i Gorskim kotarom, potom Istrom.

Miroslav KRPAN

RetrOpatija 2018. - kao na Kubi (snimio M.Krpan)

KVARNEROM NA KOTAČIMA
UZBUDLJIV OKTANSKI MIX

Istog dana i vikenda na Kvarneru održano čak pet uzbudljivih oktanskih manifestacija, svaka za sebe specifična i privlačna

Ima mjeseci i dana kada se na širem području Kvarnera, pa čak i u jeku sezone od proljeća do jeseni, dugo ništa zanimljivo ne događa u miljeu ljubitelja brzina i oktana, onih kojima adrenalinski naboj traži zanimljiva događanja. I onda tako, nakon „sušna“ razdoblja dođe jedan dan, produljen i na vikend, kada se na četiri različite lokacije, uključujući povezivanje šireg kvarnerskog područja dogodi čak pet uzbudljivih oktanskih manifestacija, svaka za sebe specifična i privlačna.

LEGENDARNA VESPA

Na mostu kod kultnog „Konta“, u srcu Rijeke, okupilo se 50-tak vlasnika motocikla koji je „žario i palio“ 60-tih godina prošlog stoljeća. I danas je vespa „in“, nekima u sjećanju, a nekima kao dragost vlasništva, dok oni suvremeniji oblici okupiraju prometnice, ne baš kao u Italiji, ali …. „Vespa klub Rijeka“ na sedmi „Vespa susret“ privukao je „vespaše“ iz različitih mjesta Hrvatske, ali i goste iz susjednih Slovenije i Italije. Svaki ljepši i zanimljiviji od drugog, u dugoj su koloni krenuli na jednodnevne putešestvije put Kraljevice i tamošnjeg Dvorca Frankopan, osvježili se u Uvali Scott, a druženje zaključili u Opatiji kao sastavni dio „RetrOpatije“, gdje su privlačili pažnju tisuća posjetitelja, do kasno u noć. Svi su sudionici, predvođeni organizatorima, pokazali i humanost prikupljajući sredstva za malenog Maura Baraka za novu operaciju, koju HZZO ne pokriva, sa željom da on ponovo prohoda. I sve tako, u uspomenama do novog susreta.

FIĆO JE BIO AUTO

Samo koju stotinu metara dalje, u buduću Europsku prijestolnicu kulture, na Trg 111.brigade Hrvatske vojske, u jednom je trenutku stiglo blizu 80 raznobojnih automobila naše mladosti. Popularnom „fići“ godine ne smetaju, taj nekadašnji obiteljski automobil, mnogima prvi u životu na kojem su učili voziti ili su išli „u život“ i na ljetovanja, danas je kult povijesti. Uvijek ga je rado vidjeti, sve modele koji se razlikuju u godištima i krajnjoj doradi, kao i ponekom iznenađujućem rješenju kojeg je osmislio nekadašnji ili sadašnji vlasnik. Nakon tradicionalnog okupljanja u Čavlima, ovogodišnji Međunarodni skup „Fićom na Krk“, osmi po redu, u organizaciji skupine ekstremnih entuzijasta Oldtimer kluba „Riječka fićo scena“ , izložbenim zadržavanjem u srcu Rijeke, put su nastavili prema Krku gdje se glavnina programa zbivala u malom mjestu Čižići i obližnjem Šilu. Uz brojne vlasnike „fićeka“ s Kvarnera, uobičajeno im se priključuju Istrani, ali stižu iz cijele Hrvatske, potom Bosne i Hercegovine, Slovenije, Švicarske, Njemačke, Austrije i Srbije. Pojava fiće, punim imenom „Zastava“ 600, 750 ili 850, plijeni pažnju u svakoj prigodi, kada u redovnom prometu stane na pješačkom. A tek kad se na jednom mjestu nađu deseci sličnih, to je priča…. Nekada, a i danas tek rijetko, bio je izuzetnim sportskim automobilom u verziji Abartha, tražena je „roba“, na žalost mnogih cijenom nedostižna, jer se onaj tko ga ima, ma u kom god stanju bio, teška srca može riješiti. Tko uspije – čuva ga „ko oko u glavi“ i ponosi se – fićom.

RETROPATIJA – BEZ AUTOMOBILA NEZAMISLIVA

Međunarodni turistički festival „RetrOpatija“, iz godine u godinu sve posjećeniji i priznatiji hrvatski turistički proizvod na Kvarneru, zasigurno ne može bez povijesnih automobila. Tisuće posjetitelja i ove su godine najviše „fotki“ napravili pored desetaka izloženih povijesnih automobila i motocikala, oldtimera svih veličina, boja, godišta, marki i tipova, izgleda koji mami, sadržaja koji svaki za sebe ima svoju priču.

Posebnu priču u Opatiji za sebe „pričaju“ automobili u vlasništvu članova „Liburnia Classic cluba“ koji će skoro do svog značajnog jubileja – deset godine postojanja tijekom kojih su proveli niz zanimljivih manifestacija, obišli krajeve širom Hrvatske i inozemstva, a ponosno ističu „ergelu rasnih“ vozila kakvoj se može samo pozavidjeti. Najveći dio izložaka bio je na prostoru koji je u stvarnosti „retro“ – ispred poslovne zgrade nekadašnjeg turističkog diva „Kvarner Expressa“ čija se slova i logo, danas s krova iste, „kočopere“ sve „u 16“. Upravo zbog „RetrOpatije“ i ako zbog ničeg drugog, ma što god se u budućnosti zbivalo s tom zgradom, taj natpis treba zaštiti kao kulturno dobro i kao jedan od simbola Opatije koja turistički cvjeta poput simbola joj – kamelije. Ovo oko znaka sličnost je jednoj znanoj banci u Rijeci.

A opatijske i ine druge oldtimere viđat ćemo tijekom ljeta češće na prometnicama i „turist čekama“.

SPALJENE GUME – ZAŠTITNI SIMBOL

Da je Primorsko-goranska županija jedinstvena u nas, a i šire, dokazuje još jedna potvrda „od mora do gorja“. Malo dalje od mora, na Grobničkom polju, ali ovog puta u Poslovno-zračnoj luci, kako je nazvaše organizatori dvodnevnog „iventa“ iz osiječkog Autokluba „Slavonija“, „Grobnik street race show“ okupljala se uglavnom, neka sasvim druga ciljana skupina oktanskih zanesenjaka. Dvostruki i sadržajan program, s gotovo 200 sudionika, kako motocikala tako i automobila, iz nekoliko europskih zemalja, odvijao se na dvije povezane destinacije. Jedna je ona vožnjom u „paralel pravcu“ – utrke ubrzanja ili žargonski „street race“. Pod poklopcima ili u nemalom broju specijalno pripremanih vozila unutar karoserije smješteni su strojevi iz kojih frcaju konji, a brzine su nevjerojatne. To je nešto specifično, nešto što uvijek mami, a atmosfera na takvim susretima je izuzetna. Ono – osjeća se nešto u zraku ima svoje utemeljenje u druženju, pričama, ljutnji i slavlju, ostvarenom rezultatu, jednostavno u – brzini.

Tek koji metar dalje kroz dim se gledalo vrhunske automobile u drift vožnjama u manifestaciji pod nazivom „Croatian drift Challenge 2018.“. Spaljivanje guma u bočnoj vožnji na zadanom poligonu, u ovoj sve primamljivijoj i gledljivijoj disciplini, jednostavno je baza uspjeha. A umijeće vozača besprijekorno s ciljem uspjeha i pobjede.

Užitak je tim veći ako se uz poligone okuplja tisuće ljubitelja ekstremnih oktanskih manifestacija. A da ih je bilo od svuda dokaz je i skupina Kineza koji nisu krili oduševljenje.

Đir Kvarnerom uz jedinstveni „oktanski mix“ ovog je puta bio pun pogodak. Ponovilo se !

Tekst i snimci: Miroslav KRPAN

STOTINU LJEPOTANA NA 4 KOTAČA

Umag tradicionalno uoči prvosvibanjskih blagdana ugošćuje ljubitelje povijesnih automobila, ali i motocikala. Tako je bilo i ove godine. Održana je 9.međunarodna oldtimer izložba čiji je nositelj Oldtimer klub Eppur si muove.

Očekivanih stotinjak različitih automobila i poneki motocikl zauzeli su umašku rivu, a stigli su na ovaj susret iz Italije,Njemačke, Švicarske, Austrije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Više od 30 različitih svjetskih marki vozila koja su plijenila pažnju tijekom prošlog stoljeća, počev od najstarijeg iz 1921.godine. Bio je to Hupmobile Simona Roliha iz Ilirske Bistrice, vozilo oko kojeg se skupljalo mnoštvo ljubitelja povijesnih vozila i ne samo zbog vozila. Zanimljiva, mlada ekipa putnika, tri dame koje je ponosni vlasnik provozao cijelom dionicom od Umaga do Turističkog naselja Punta, Stella Marisa, Katora, Savudrije i Kanegre, pa sve natrag do umaške rive. Usputno zaustavljanje, uz upoznavanje i degustaciju, naravno, vrhunskih proizvoda vina i maslina, istarskih specijaliteta i ovog su puta potvrdili kako ovakvi i slični događaji plijene pažnju već dobrano prisutnih turista iz raznih krajeva svijeta širom Istre.

Iako legendarne „fiće“, kojih je ovaj put bilo desetak, uvijek privuku pažnju, pogledi su se zaustavljali na još ponekom vozilu starom 80-tak i više godina. Iz 1929.godine,izuzetno dobro očuvan je Ford A Doctor Coupe sa 3.300 ccm Lade Čeha, a tek godinu mlađi bio je Morris Cowley Gorazda Novakoviča. U pauzama brojnih obveza znani slovenski oktanski zaljubljenik i sportaš Roman Fikfak u Umag se dovezao u Fiatu 1500 iz 1935.godine, a veličinom i mladalačkom bojom odisao je legendarni Cadillac De Vile iz 1959.godine vlasnika Igora Pirnata. Ispod njegova ogromnog poklopca krije se motor sa 6.600 ccm. I tako bi mogli u nedogled. Vrijedilo je vidjeti sve te metalne ljubimce koji dan danas, stari 30, 40,…pa i skoro stotinu godina rade besprijekorno.
Umag je i ovim susretom ljubitelja povijesnih vozila obogatio sadržajne dane kulture, zabave i sporta.

Miroslav KRPAN


Snimci: M.Krpan

0 502

LEGENDA – SLAVAN I ZABORAVLJEN

Svakodnevno se suočavamo sa istinom. Ponekad je ona lijepa i sretna, a ponekad na žalost i tužna. Upravo tako jednu tužnu, na žalost i istinitu informaciju primio sam danas jednim telefonskim pozivom. Bila je kratka.

Umro je Marijan Kosić.

Te četiri riječi nisu me ostavile ravnodušnim na spomen imena čovjeka uz kojeg vežem svoje početke u oktanskom svijetu. Ime Čovjeka – nije pogreška da pišem velikim slovom jer za svog života, do jučer, bio je prije svega Čovjek. Danas kada je surovost stvarna mogu samo zaključiti – i ostati će u sjećanjima veliki Čovjek. Za sve koji su ga znali jednostavno – Mario.

Sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća dobio sam redakcijski zadatak Novog lista da napišem „karticu razgovora“ sa Kosićem. Put me odveo u Vodovodnu ulicu, u garažu najvećeg i najtrofejnijeg motocikliste tadašnje države. Od prvog trenutka među nama se otvorilo prvo poznanstvo, potom prijateljstvo koje je trajalo,….. Od tada pa niz godina potom upravo sam zahvaljujući Mariu Kosiću živio i živim oktanski svijet. Mario na kotačima, a ja uvijek, pa i danas – pored.

Tko je zapravo bio Mario Kosić.

Rodio se 22. kolovoza 1941. godine u malom otočnom mjestu Vrh na Krku. Riječaninom je postao deset godina kasnije, a već kao vrsni automehaničar 1966. godine upustio se u natjecanja na dva kotača. Počeo je voziti moto utrke. Tada dvadesetpetogodišnji Kosić u Rijeci bilježi svoj prvi nastup na „Duccatiju“ klase 175 ccm i osvaja osmo mjesto, da bi godinu kasnije, 1967. upisao na jednoj utrci u Banjoj Luci dvije pobjede u dvije klase. Nižući nastupe niže i uspjehe i već 1968. osvaja prvi naslov prvaka države ( Jugoslavije) u klasi 250 ccm. Bio je članom Auto moto društva „Rudolf Štiglić“ ( danas AK Rijeka), a na više od 170 nastupa osvojio je više od 70 prvih mjesta, pobjeda. Iz tih davnih godina bilježi i svoj jedini inozemni nastup – u Bratislavi zauzima deseto mjesto u jakoj međunarodnoj konkurenciji, da bi na legendarnoj Preluci 1967. godine zauzeo visoko sedmo mjesto.

Marijan Kosić do raspada nekadašnje države ostao je neprikosnoveni vladar moto utrka na kružnim stazama. Rekorder je po broju osvojenih naslova prvaka Jugoslavije – nanizao ih je 11: sedam u klasi do 250 ccm ( 1968., 1972., 1973., 1974., 1975., 1976. i 1977.) te četiri u klasi do 175 ccm ( 1970., 1971., 1972. i 1977.). Bio je prvakom Hrvatske i Slovenije 1967. godine u klasi 175 ccm, iste godine u klasi 250 ccm drugi, a peti u klasi 125 ccm. U državnom prvenstvu iste je godine bio treći u 250 i četvrti u 175 ccm. Godinu kasnije treći, a 1969. drugi u klasi 175. Bilježio je tako sezonu za sezonom, uspjeh za uspjehom. I upisao još jedan nedodirljivi i jedinstveni rekord oktanskog sporta na dva kotača nekadašnje države – jedini je dobitnik tri „Zlatne kacige AMSJ“ – po okončanju sezone 1977. kada je i proglašen najboljim vozačem tadašnjeg Auto moto saveza Hrvatske i jednim od najboljih motociklista svih vremena ex. Jugoslavije. Dobitnikom je Zlatne značke AMSJ i AMSH, Zlatne plakete Narodne tehnike, Plakete Castrola i Zlatne plakete Općine Rijeka.

Samo naoko se povukao sa staza. Stasali su neki novi klinci, bio je idol generacijama, povremeno je upisao poneki nastup da bi tako učinio i 22. lipnja 1992. godine kada je u želji da da svoj obol prvoj utrci na pisti neovisne Hrvatske na Grobničkom polju vozio i posljednju utrku. Nije imao sreće. Doživio je težak pad nastadavši u srazu sa jednim mladim motociklistom, početnikom, što više vozačem   slabije klase nego li je bila njegova. Bio je to treći krug treninga u često kobnom „zagrebačkom zavoju“. Sa teškim ozljedama i glave bolnicu je napustio tek poslije tri mjeseca i od tada mu se život naglavačke promijenio. Više to nije bio onaj Mario kakvog su svi znali i voljeli. Znao je kazati da je izgubio mnoge znance. A istovremeno se suočio sa teškim zdravstvenim stanjem, sa očitom besparicom, pokušajima da čak i sudski dokaže pravo na odštetu, na svoju 100 postotnu invalidnost, na svoja prava. Živio je u uvjerenju, sve do posljednjeg trenutka. Suočio se i sa obiteljskim problemima. Ostao je sam. Sam sa svojom ljubavlju – popravkom automobila i motocikala. Uz njega su tu i tamo bili samo istinski prijatelji.

Mario Kosić za svog života nije zaslužio takav tretman. Na svojoj je koži najbolje osjetio onu poznatu – dok si slavan i zdrav, svi te vole, traže, cijene, … A kada se suočiš sa problemima – rijetki su uz tebe.

Skroman i tih, uvijek, ali uvijek sa cigaretom u ruci, voljan dati savjet svakom dobronamjerniku, popraviti svakom njegovog limenog ljubimca. Sedamdesete, poneka prije i puno poslije bile su godine kada je popraviti auto kod Kosića bio renome ravan statusnom ugledu u društvu.

Na stazi, na utrkama bio je neprikosnoven. Brz, rekorder gotovo svih staza na kojima je vozio, pobjednik u svakom motociklističkom kraju nekadašnje zemlje, upravo Mario Kosić bio je veličina koja je bez pogovora ustupila svom najvećem rivalu sa staza, a velikom prijatelju, danas isto pokojnom Branku Bevandi svoju „Yamahu“ da bi njome napravio počasni krug na grobničkoj stazi prilikom njena otvaranja danas davnog 17. rujna 1978. godine. Tih prvih godina upravo je Kosić bio ime od kojeg se moglo očekivati rezultat na Grobniku. I prema svojim mogućnostima u svjetskoj je klasi bio dobar – 19. I tada je bio naš ponos.

Nije bilo kraja diljem nekadašnje države u kojoj bi se pojavio Mario Kosić, a da nije izazivao divljenje ljudi. I ne samo ljubitelja motociklizma. Putovati sa Mariom bilo je istinsko zadovoljstvo. Biti s njim bila je čast. I tako daleke 1978. godine vozilo je prvenstvo Jugoslavije u Prnjavoru. Bili smo gosti grada, poslije dvije Mariove nedjeljne pobjede još puna dva dana nismo smjeli napustiti grad. Domaćini su znali cijeniti najbržeg motociklistu tih vremena. Gotovo slično u Bečeju, Somboru, Kraljevu, Beogradu, Zrenjaninu, Kavadarcima, Vlasenici, Požegi, diljem Slovenije, ….. gdje su god bile utrke.

Mario Kosić svaki je tadašnji dinar utrošio na motociklizam. Za život je ostalo dovoljno da on bude skroman i jednostavan. I tako iz godine u godinu u novu je sezonu Mario Kosić uzjahao novi motocikl. Bila je to samo jedna marka klase 250 – „Yamaha“. Pamtim utrku na kojoj se na startu našlo 16 vozača među kojima je prvih sedam sjedilo na nekadašnjim Yamahama Maria Kosića. A on na najnovijem modelu – do pobjede. I tako sve do ….

Ljubiteljima motociklizma u Rijeci i široj okolici ostat će upamćeni dueli dvojice velikana Kosića i Bevande na legendarnoj kružnoj stazi oko Trsata. Prvu pobjedu Kosić ostvaruje 1968. ispred Bevande, godinu kasnije obojica odustaju zbog kvara usprkos vodstvima u utrci i rekordima staze. Te 1969. Bevanda je ipak osvojio jednu pobjedu ali u klasi 175 ccm čime je pred 25 tisuća gledatelja osvojio i naslov prvaka Jugoslavije. Godinu kasnije Kosić u 175 ccm, a Bevanda u 250 pobjeđuju i postaju prvaci čime su donijeli i ekipnu pobjedu svom matičnom „Štigliću“.

Marijan Kosić ostaje upamćen i kao posljednji rekorder trsatske staze. Vozila se 11. utrka „Oslobođenje Rijeke“ 23. travnja 1972. kada je uz dvostruki trijumf (175 i 250 ccm) Kosić postavio i zadnji znani apsolutni rekord staze u vremenu 1:23,2 minuta prosječnom brzinom 129,496 km/sat.

Prije nepuna dva mjeseca navršio je 70 godina, narušena zdravlja, ostavljen od većine nekadašnjih znanaca, pa i prijatelja, svakodnevnicu je upražnjavao u svojoj garaži u Vodovodnoj. Od popravka ponekog automobila imao je za ono malo skromnog života kakvim je oduvijek živio. I u pauzi za obvezni „kapučino“. I upravo je u „svom hramu“, svojoj garaži proživio posljednje minute sa alatom u ruci. Jer sve što je znao i što je u životu imao posvetio je motociklizmu. Isti mu to nije vratio. Nije mu vratila niti sredina kojoj je bio ponos. Možda sada kada nam je samo u sjećanjima zaslužuje ni manje ni više – nego svoju ulicu.

Ostavio nas je Mario Kosić. Ma kako god se, tko god, tko ga je poznavao ponio prema njemu, ostat će ono što je bio: najveći, slavan, rekorder, miran, tih, povučen i poznat – jednostavno Mario.

Za života je bio legenda. Ostat će to i danas, sutra, u budućnosti. Njegovo ime i doprinos motociklističkom sportu upisani su zlatnim slovima u oktansku knjigu.

Hvala Ti Mario za sve Tvoje brzine, pobjede, pehare, sve Tvoje dobro što si mnogima za života činio.

Miroslav Krpan

RANDOM POSTS

0 21
111 PRIZNANJA USPJEŠNIM I ZASLUŽNIM ZAGREB – Početkom prosinca već niz godina već tradicionalno Zagrebački automobilistički savez, prvi u nas, nagrađuje najuspješnije. Završetkom ovogodišnje uspješne...