Motociklizam

Dakar Rally (foto.org.)

VAŽNO JE, NE NERVIRATI SE

Nakon deset godina najpoznatiji svjetski rally otvara treće poglavlje preseljenjem iz Južne Amerike na azijski kontinent – u Saudijskoj Arabiji sudionike očekuju teške, ravnije, ali brže dionice 12 natjecateljskih dana

Piše: Miroslav KRPAN

„Dakar“ je jedan koji živi vječno – ma na kojem god kontinentu bio. A glasno se priča da se već dogodine vraća „korijenima“. Rečenica je ovo kojom sam prije godinu dana zaključio najavu prošlogodišnjeg, zasigurno „najbrutalnijeg“, izuzetno teškog, nimalo lakog, ali omiljenog oktanskog događanja, kojim se, već više od četiri desetljeća, otvara, ma svaka svjetska auto i moto sportska scena.

-“To će biti izazov za one koji idu. San za one koji ostaju!“ – vječna je uzrečica začetnika Dakar rallya Thierry Sabina. Godine 1977. začet je „Rally Paris-Dakar“, koji je s europskog i afričkog kontinenta odselio na južnoamerička prostranstva prije 11 godina. S vremenom je u nazivu izgubio ime glavnog francuskog grada, iz kojeg se prvih desetljeća polazilo u neizvjesnu borbu s pustinjskim izazovima Afrike, da bi ovogodišnje 42.izdanje, izgledalo, po treći put premijerno. Najave i htijenja, nakon deset godina južnoameričke avanture, što se različitih godina odvijalo u pet različitih zemalja, obistinila su se i ovogodišnje izdanje starta, po prvi puta, na azijskom kontinentu. Nova destinacija je sahara i prostranstva Saudijske Arabije.

557 SUDIONIKA U 351 VOZILU

Izazov nastupa na zasigurno najtežem, najbrutalnijem, najizazovnijem automobilističkom spektaklu svijeta i ove će godine okupiti one hrabre i odvažne, ponekad i lucidne. Na startu se očekuju 351 različito vozilo s ukupno 557 sudionika, što vozača, što suvozača iz 53 zemlje svijeta. Podijeljeni u pet kategorija: najbrojniji su motoristi (147), a slijede automobili (89), „quadova“ je 23, nova rastuća kategorija „SxS“ vozila 47, dok je kamiona 45. Najmlađem je sudioniku 18 godina, najstariji se diči s 73 svjećice na rođendanskoj torti, dok nježniji spol, uglavnom suvozačica, predstavlja 13 dama. Mađu svima njima iz godine u godinu stotinjak ima premijerni dakarski izazov, a veteranski status, s više od deset nastupa krasi njih 40-tak.

AL-ATTIYAH BRANI NASLOV, A ALONSO DEBITIRA

Posljednje izdanje južnoameričkog ciklusa, voženo prostranstvima Perua, jedno od najkraćih u povijesti, iznjedrilo je pobjednikom uvijek atraktivnog i medijima privlačnog tamnoputog Nassera Al-Attiyaha, kojemu to i nije bila prva pobjeda „Dakra“. Za volanom prestižne „Toyote Hilux“ slovi favoritom i ove godine, tim više jer ima iskustva na saudijskim dinama, a sam je izjavio uoči starta da mu „….teren odgovara, poznaje ga dobro, još iz tinejdžerskih vozačkih dana, a uz sebe ima pravog kopilota i neprocjenjivo vrstan i vrijedan tim“. No, neće do pobjede biti tako lako stići. U momčadi „X-raid Mini“ dva su karizmatična „tipa“. Prvi, zasigurno nedostižni najtrofejniji sudionik Stephan Peterhansel, koji iza sebe ima 13 pobjeda – šest na dva kotača (motocikli) i sedam na četiri (automobili), te „šarmer s pokrićem“, španjolski rally as Carlos Sainz koji je slavio dva puta. Prvu je pobjedu osvojio 2010.godine, da bi 2018., kada je najavio oproštaj ponovio pobjedu, pa porekao, na razočarenje dijela konkurenata svoj naum o povlačenju. Dio su ekipe koja nastupa u robusnim „Mini X-raid JCV Rally 4x4s“ monstrumima otpornim na sve pješčane zamke.

Ove godine izostao je neprikosnoveni svjetski rally vladar Sebastien Loeb, ali zato se za ugodno iznenađenje pobrinuo planetarno znani dvostruki svjetski prvak Formule 1 Fernando Alonso (Toyota Gazoo Racing). Za suvozača je odabrao ime i vozača od formata koji je u 12 motociklističkih nastupa čak pet puta osvojio naslov pobjednika na dva kotača, a tri je godine bio sportskim direktorom ovog natjecanja. Marc Coma debitira na suvozačkom mjestu, a Alonso oprezno najavljuje: „Moram pristupiti s određenom smirenošću. Ne smijem učiniti glupe pogreške pa nakon tri do četiri brzinca ispasti iz igre“. Mnogi procjenjuju da će mu uspjeh biti dostići ciljnu rampu nakon 12 dana, a ohrabruju ga rezultati, pa i poneko postolje na „probnim“ rallyjima na kojima je, kao priprema, tijekom 2019.godine nastupao. Prijeći s asfalta na pješčana i zemljana uzbuđenja, ipak nije mala stvar.

I domaćini imaju svog favorita, pa je tako lokalni heroj Yazzed Al.Rajhi koji je u posljednji trenutak morao odabrati novog kopilota u Konstantinu Žilcovu, a s nestrpljenjem se očekuje i nastup 47-godišnjeg nekadašnjeg moto pobjednika Joana Nani Rome, koji uz bivšeg biciklističkog asa Dani Oliverasa nastupa u robusnom „Borwardu“, zasigurno nedovoljnom za pobjedu, što Romu ne obeshrabruje, pa tako samog sebe tješi riječima „Važno je, ne nervirati se!“.

MOTOCIKLI, QADOVI I KAMIONI

U konkurenciji motocikala favorit je KTM, čiji je tim petorice odlučnih, prošlogodišnji peruanski nastup završio među deset najuspješnijih. Nakon nedavne operacije znani Toby Price želi treću titulu u sustizanju nekadašnje dominacije Come i Despresa, da bi izjednačenje sa dvije pobjede željeli i Sam Sunderland i Matthias Walknar. Tvorničkim ekipama Honde, Yamahe ili indijskog Hera veliki je izazov nedostižni KTM.

Rastuća kategorija „SxS“ vozila ovog će puta biti nešto skromnijeg odaziva, ali trojac „Can-Am Mavericka“ Lopez, Farres i Varela željeli bi ponoviti pobjedničko postolje iz Perua. Najveći rival zasigurno im je peterostruki moto pobjednik Cyril Despres s još nedovoljno tehnički usavršenim „Overdrive OT3s“.

Kamaz je neprikosnoven, pretplaćen na pobjede u konkurenciji kamiona. Tročlane posade imaju itekako posla na dinama i pustinjskim prostranstvima, a među favorite spadaju i vozači De Roy Iveco teama.

Hrvatskih sudionika ove godine na Dakar Rallyu nema, ali novosti se najavljuju za 2021.godinu. Do tada vrijedi uživati u priznanjima što ih primaju prošlogodišnji sudionici porečko-zagrebački tandem Daniel Šaškin-Saša Bitterman, koji su svoj peruanski nastup uspješno okončali 38. pozicijom ukupno u konkurenciji automobila i četvrtim mjestom klase (buggy SxS). No, značajniji je njihov humani odnos i kolegijalstvo na stazi zbog kojeg su nedavno primili prestižni „Podravka trofej Fair play SN“ Sportskih novosti, a samo koji dan ranije u Zagrebu je predstavljen i vrstan dokumentarac „Nema predaje“ o njihovoj pustolovini.

Ipak, čileanac hrvatskih korijena Boris Garafulic upisat će svoj deseti Dakar nastup, a želja mu je i popraviti do sada najbolji prošlogodišnji rezultat – osmo mjesto generalke.

SKROMAN POČETAK 1977.GODINE

Francuz Thierry Sabine, u svojem terencu, 1976.godine jedva je preživio jurnjavu Saharom. No, to ga nije obeshrabrilo, čak što više, dalo povoda da samo godinu kasnije osmisli prvi Rally Dakar sa startom u Parizu.Dvije godine kasnije, sutradan Božića, uoči starta tada „samo“ 170 sudionika, Sabine je svim vozačima izrekao već povijesnu misao:“Još imate vremena odustati.Kasnije povratka nema i nemojte poslije reći da vam nisam rekao“. Bile su to znakovite riječi legendarnog začetnika i dugogodišnjeg organizatora u ocjeni težine sudjelovanja tada i niz godina kasnije bespućima afričkog kontinenta. Upustiti se u avanturu „Dakar“ mnogima je i dalje više od izazova. Svojevrsni je to znak prestiža u oktanskom sportu. Prvi rally „Paris-Dakar“ startao je u Parizu čije je ime nosio godinama. Iz Francuske se prelazilo na afrički kontinent, vozilo kroz Alžir, Niger, Mali, Uper Voltu, Senegal,…. pa sve do danas u itinererima je, tijekom više od četiri desetljeća, upisano 28 zemalja svijeta. Iz godine u godinu svaki je početak nove kalendarske označavao u oktanskom miljeu upravo Dakar Rally. No, krajem prošlog i početkom ovog tisućljeća organizatori i sudionici suočavali su se s nizom problema u nekim afričkim zemljama, oružanim napadima,… Morali su otkazivati etape, brzince, mijenjati planirane rute. Sve to bio je povod da od 2009.godine spektakl preseli na južnoamerički kontinent. Argentina i Bolivija su ustrajni domaćini, Peru se vratio, a proteklih se godina vozilo i kroz Čile. Treću mladost Dakar Rally od 2020.godine traži na azijskom kontinentu, u Saudijskoj Arabiji.

BRŽE, RAVNIJE I OTVORENIJE DIONICE

Rally Dakar traži od sudionika nadnaravne snage u borbi protiv izazova terena, navigacije, umora i uvijek pristnih nepredvidljivih elemenata. Zasluženo spada u red tri najveća svjetska oktanska ispita ljudskog talenta i upornosti, adrenalinskog naboja.

Start ovogodišnjeg 42.izdanja je na istoku Saudijske Arabije u Jeddah (Džeda) 5.siječnja kada se vozi na sjever dionicom do Al Wajha dugom 752 km, od čega 319 otpada na posebni ispit. Ukupna dionica od 7.857 km podijeljena je na 12 etapa, tijekom kojih se vozi 5.116 km odlučujućih specijalnih ispita. Najduži je osmog dana, odmah iza jednodnevne pauze, u duljini 546 km, što je najdulje od 2005.godine. U etapnoj vožnji najdulja je deveta dionica od 886 km. Cilj i pobjednički šampanjac sudionike, ali i sretnike koji prođu avanturu, očekuje na zapadu zemlje, u glavnom gradu Riyadhu 17.siječnja, nakon dionice Haradh-Riyadh, duge 447 km.

Novi direktor Rallya David Castera koji je u organizaciju uključio vrstan tim stručnjaka uoči novog izdanja procijenio je:
-Dionica će biti brža od zadnjih, bit će više ravnih i otvorenih staza.Vraćamo se pomalo brzinama s afričkog kontinenta. Prošlogodišnje su bile prosječno 90-100 km/sat, ovogodišnje očekujemo oko 105 km/sat.

Posade će se naći pred novim izazovom u odnosu na ranija iskustva. Dan ranije svake etape dobit će nove dokumente, a 15 minuta prije startne rampe konačna uputstva za pojedinu dionicu. Posljedica je to ispravke nekih prošlogodišnjih pogrešaka koje su u zadanim „radarima“ otkrili vodeći vozači, a provest će se, kao test, na šest od 12 brzinaca.

Rally Dakar je svakako pred novim izazovom. Sudionici još više, prateći timovi neprikosnoveno.

Dva tjedna novih uzbuđenja su pred ljubiteljima oktana.

Spomen soba Đanija Šverka (snimio M.Krpan)

ĐANI ŠVERKO NIKAD NIJE ZABORAVLJEN

Buzet, kao istinski automobilistički centar, petim se Memorijalom prisjetio jednog od najvećih hrvatskih automobilističkih asova, u čiju su čast sve bitne oktanske punktove dotakli automobili naše prošlosti.

Buzet, već gotovo četiri desetljeća, sredinom rujna, pohode automobilistički fanovi, koji na djelu žele vidjeti najbolje europske asove jedne od kultnih auto utrka „Buzetski dani“, da bi posljednjih šest godina i lipanj postao mjesec okupljanje jedne nove generacije zaljubljenika brzina, na dijelu iste dionice od Mosta do Penečići – propulzivne i mlade discipline „formula driver“. Ali u stilu poznate reklamne izreke „… niti to nije sve…“, posljednjih se pet godina nametnula jedna sjetna manifestacija koja u srži nema natjecateljski karakter. Od 2014.godine, od kako nas je sredinom studenoga, napustio legendarni istarski automobilist na čiji lik i djelo, točnije automobilističku karijeru i toplinu kojom je zračio tijekom svoje plodonosne 73 godine života, uspomene ne blijede, otvorila se stranica povijesti. Peta je godina otkako je umro Ivan Đani Šverko, rođeni Buzećan, začetnik automobilističke scene u ovom istarskom gradiću, kojeg ne bez razloga, nazivamo hrvatskom automobilističkom prijestolnicom. Dokaz da sjećanja na velikog čovjeka i trofejnog hrvatskog automobilističkog internacionalca ne blijede je i peti uzastopni „In Memoriam Ivan Đani Šverko“.

ABARTH – „KULT“ SUSRETA

Kako već jednostavna tradicija nameće, duž buzetske Ulice II Istarske brigade, bili su izloženi svi automobili kojima su štovatelji lika i djela legendarnog Đanija željeli pokazati da legenda ostaje vječna, da ono čime je zračio za života prema svakom tko ga je imao prigode poznavati ili pak i uživati u njegovim sportskim uspjesima, u sjećanjima neće tako lako izblijediti. Prioritetno u svim oblicima i modelima, bojama i registracijama, u Buzet su stigli legendarni „fićeki“, predvođeni Abarthima kakvog je na stazama širom Europe vozio i Đani Šverko. I ove su godine stigli brojni vlasnici povijesnih automobila, njih gotovo 50 iz cijele Hrvatske, ali i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije, …

Nakon jutarnje kavice, lagane okrijepe, za koju se pobrinuo organizacijski tim predvođen Đanijevom kćerkom Milom Šverko, uslijedio je, praktično pred vratima Spomen doma i Šverkove memorijalne sobe, u obiteljskom domu i rodnoj kući, protokolarni dio otvorenja ovogodišnjeg Memorijala.

-Zahvalan sam i svim automobilističkim entuzijastima Buzeštine koji su od Buzeta stvorili prepoznatljivi povijesni automobilistički centar, grad oktana. Što kroz velike sportske manifestacije aktivnošću nekoliko auto moto klubova, što kroz ovakve skupove, koje su prepoznate širom Europe, ponosni smo na sve do sada učinjeno. Naš sugrađanin, dragi Đani, bio je za života veliki čovjek i sportaš, a okupljanja u znak sjećanja na godišnjicu njegova preranog odlaska dokaz su da je bio i ostao legenda – riječi su kojima se gostima Memorijala obratio buzetski gradonačelnik Siniša Žulić.

Riječi zahvale za još jedan susret, posebno ističići doprinos Grge Dulabića iz Münchena, Hrvoja Ćubelića iz Rijeke i Deana Prodana iz Buzeta, na samom je početrku iskazala Mila Šverko. Pozvala je sve sudionike Memorijala na jednodnevno druženje koje je uključivalo bogat i sadržajan program.

Nad vječnim počivalištem Đanija Šverka, grobnicom buzetskog starogradskog groblja, uz koju su položeni cvijeće i svijeće, uglavnom tišinom, ali uz neizbježnu klapsku pjesmu zahvale i ponosa, napose „odu šampionima“, znakovitom se rečenicom poštovanja i zahvale naklonio Dimitrije Đani Ilić, znani beogradski automobilist i oktanski zanesenjak, koji je svoje prve korake u auto sportu učinio upravo uz Đanija Šverka. Bio je tako Đani uzor njemu, ali i mnogima koji su u oktanske vode „uplovili“ upravo zahvaljujući Đaniju.

DO DRAGUĆA – EUROPSKOM STAZOM

Neizbježna defile vožnja svih sudionika memorijalnog susreta slijedila je dionicom legendarne buzetske brdske staze od Mosta do Sv.Svetih i Peničića prema ovogodišnjem cilju – povijesnom mjestašcu Draguć, koji nosi i naziv „Istarski Hollywood“. Razgledavanje kulturnih i povijesnih znamenitosti, uz popratne sadržaje, vođeni razgled gradića, crkvice i Kuće fresaka, upotpunili su Sovinjski gunjci neizbježnim istarskim melosom.

Glavnina okupljanja zaključena je zajedničkim ručkom i podjelom zahvalnica u „Konobi Volta“ u Kozarima, smještenoj upravo na dionici koja objedinjuje legendarnu stazu što je već godinama poprište završnice Europskog brdskog prvenstva, a upravo je tom cestom, u prvoj buzetskoj utrci 5.rujna 1982. godine Đani Šverko, prvi u Formuli, počasno odvezao vožnju kojom je začet projekt što podsjeća na legende buzetskog automobilističkog sporta kojima je pripadao i pripada Đani Šverko.

I tako, nakon što su prvo memorijalno okupljanje, u spomen na Đanija, organizirali njegovi prijatelji, štovatelji povijesnih vozila, da bi svih ovih godina „priču“ objedinjavala Đanijeva kćerka Mila, suorganizatori ove godine bili su Turistička zajednica Buzet, Turistička zajednica Središnje Istre i Općina Cerovlje.

Prolazi tako još jedan studeni u znaku „škorpiona“, zaštitnog simbola Memorijala, koji iz godine u godinu raste i okuplja sve veći broj štovatelja legende. Znano je naime, da je svoje najveće sportske uspjehe, Đani Šverko ostvario upravo u jednom „Abarthu 1000 TCR“, kakvog restauriranog i sređenog, vjerodostojno onom kojim je pobjeđivao, ljubitelji brzina i štovatelji oktanskih velikana, mogu vidjeti tijekom cijele godine u Spomen sobi rodne kuće samog Šverka, neposredno pored buzetskog Narodnog sveučilišta Augustin Vivoda.

Miroslav KRPAN

ĐANI ŠVERKO

U sjećanje na legendarnog automobilistu

BUZET – Sredinom studenoga 2014. godine napustio nas je jedan legendarni istarski automobilist na čiji lik i djelo, točnije automobilističku karijeru i toplinu kojom je zračio tijekom svoje plodonosne 73 godine života, uspomene ne blijede. Peta je godina otkako je umro Ivan Đani Šverko, rođeni Buzećan, začetnik automobilističke scene u ovom istarskom gradiću, kojeg ne bez razloga, nazivamo hrvatskom automobilističkom prijestolnicom. Dokaz da sjećanja na velikog čovjeka i trofejnog hrvatskog automobilističkog internacionalca ne blijede je i peti uzastopni „In Memoriam Ivan Đani Šverko“, što će se ove godine održati u subotu 16.studenog.

Buzet je tako, uz već legendarna zbivanja automobilističkih natjecanja, koja su, posebno u posljednja četiri desetljeća, dosegla sam vrh Europe, postao mjesto druženja i susreta vlasnika povijesnih vozila, prvenstveno i prioritetno legendarnih „fića“ u svim oblicima. Znano je naime, da je svoje najveće sportske uspjehe, Đani Šverko ostvario upravo u jednom takvom „Abarthu 1000 TCR“, kakvog restauriranog i sređenog vjerodostojno onom kojim je pobjeđivao, ljubitelji brzina i štovatelji oktanskih velikana, mogu vidjeti i u Spomen sobi rodne kuće samog Šverka. Neposredno pored, ispred buzetskog Narodnog sveučilišta Augustin Vivoda, okupljat će se štovatelji, prijatelji i svi koji čuvaju sjećanje na Đanija Šverka u subotnje jutro već od 9 sati. Uz dvosatno druženje, neizbježne krafne i subotnji doručak, zasigurno će najviše biti onih za upravljačima legendarnog „fićeka“. Duž Ulice II Istarske brigade bit će izloženi svi automobili kojima će se, prema tradiciji i najavama za ovu godinu doći iz cijele Hrvatske, ali i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Srbije, … U 11 sati predviđen je polazak kolone vozila do buzetskog groblja i do vječnog počivališta ovog nezaboravljenog čovjeka. Aranžmani cvijeća, poneki spomen vijenac, svijeće, poneka topla riječ prijatelja i najbližih mu iz kruga obitelji, muk i suza sjećanja obilježit će trenutke uz Đanijev grob. Pola sata kasnije slijedi defile vožnja svih sudionika memorijalnog susreta prema ovogodišnjem cilju – povijesnom mjestašcu Draguć koji nosi i naziv „Istarski Hollywood“. Razgledavanje kulturnih i povijesnih znamenitosti, uz popratne sadržaje, potrajat će od 12,30 do 15 sati, nakon čega slijedi povratak u Buzet i vožnja dionicom legendarne buzetske brdske staze od Mosta do Sv.Svetih i Peničića. Upravo je tom cestom, u prvoj buzetskoj utrci 5.rujna 1982. godine Đani Šverko, prvi u Formuli, počasno odvezao dionicu koja je već godinama poprište završnice Europskog brdskog prvenstva. Svim sudionicima od 16 sati, u Konobi Volta, priređuje se ručak i dodjela zahvalnica, dok je večernje druženje iza 19 sati u buzetskom ugostiteljskom objektu „Pizzeria&Grill Smile“.

Prvo su memorijalno okupljanje, u spomen na Đanija, organizirali njegovi prijatelji, štovatelji povijesnih vozila, da bi svih ovih godina „priču“ objedinjavala Đanijeva kćerka Mila Šverko. Suorganizatori ove godine su Turistička zajednica Buzet, Turistička zajednica Središnje Istre i Općina Cerovlje.

Miroslav KRPAN

Potpis autora Gorana Slavića čekalo se u redu (snimio M.Krpan)

PRELUK – DA SE NE ZABORAVI

Goran Slavić, kroz 200 stranica bogatog sadržaja, teksta i do sad neobjavljenih fotografija, podsjetio na svjetske prvake i legendarnu stazu koja živi i – živjet će vječno

MATULJI – U matuljskoj Sportskoj dvorani održana je promocija najnovijeg izdanja u Biblioteci „Sportski velikani“ riječke izdavačke kuće „Adriapublic“, 17. u nizu, kojom je na svojevstan način obilježen velik i značajan jubilej oktanskog sporta u nas, ali još više kultnog mjesta koji je slavne dane promicao diljem svijeta. Simbolično, na 41.rođendan Automotodroma Grobnik, svjetlo dana, pred velikim brojem štovatelja motociklističkog sporta, uz domaćinstvo Općine Matulji, promovirano je najnovije, jedno od rijetkih knjižnih izdanja o oktanskom sportu, knjiga monografskog značenja autora Matuljca Gorana Slavića jedinstvena naslova „Preluk – legenda koja živi“. Sve se to događalo u trenucima prisjećanja na prvu i niz kasnijih godina legendarne staze Preluk, na kojoj je prva automobilistička utrka održana davne 1939.godine, prije punih osam desetljeća.

Goran Slavić zasigurno je jedan od najboljih poznavatelja auto-moto sporta u nas, do sada autor niza tekstova, posebnih povijesnih priloga, kao i samostalnih izdanja, od kojih uz ovo najnovije vrijedi izdvojiti i knjigu „900 imena Formule 1“.

-Dugo sam želio ovakvu knjigu, od najranije mladosti zagrizao sam u čari oktana, uživao u svim GP utrkama Preluke, do danas ostao vjeran sportovima brzina na kotačima, sve svoje bilješke, susrete i sjećanja objedinio kroz specifične priče o životu i sportskim uspjesima svjetskih motociklističkih prvaka koji su pohodili naš legendarni Preluk, koji su pobjeđivali na njemu, koji su slavu jedne od rijetkih svjetskih staza ovakve konfiguracije i statusa ponosno pronosili svijetom. Prenijeta su tu i sjećanja, niz razgovora s nekolicinom spomenutih, što je posebno vrijedan sadržaj. Zahvalan sam izdavaču, posebno gospodinu Vladimiru Vujnoviću što mi je omogućio ostvarenje dječačkog sna, a vjerujem da sam uveličao jubilej 80 godina Preluke i za buduće generacije ostavio jedan vrijedan dokument i sadržaj, jednostavno da se ne zaboravi – kazao je na dojmljivoj promociji Goran Slavić.

Promociji je prisustvovalo više od 200 vjernih obožavatelja kulta zvanog Preluk, brojni prijatelji i suradnici, sportski suci koji su svoj obol davali i na Preluci, a potom i na Grobniku na najvećim svjetskim priredbama. Pozdravnim riječima Vladimira Vujnovića u ime izdavača i Maria Ćikovića, načelnika Općine Matulji, prethodio je 15-minutni film, dosad gotovo neviđeni filmski materijal od davne 1939., pa sve do kasnijih godina prelučkih utrka. Na samom početku minutom šutnje sudionici promocije odali su počast nedavno preminulom doajenu moto sporta Vinku Surini, a jedan od prvih primjeraka knjige uručen je Zdravku Matulji, nekadašnjem europskom motociklističkom prvaku.

Snimci: M.Krpan

Miroslav KRPAN

PRELUK - legenda koja živi, naslovnica knjige

Najavljena nova knjiga

Promocija 17.knjige u Biblioteci „Sportski velikani“ o legendarnoj Preluci riječkog „Adriapublica“, autora Gorana Slavića, u Matuljima na 41.rođendan grobničke staze

RIJEKA – Prije 80 godina, točnije daleke 1939.godine na Preluci je održana prva automobilistička utrka. Ništa manje značajan jubilej za ovu kultnu destinaciju, što se smjestila priobalno, u zaljevu između Rijeke i Opatije, je 50 godina prve motociklističke utrke bodovane za Prvenstvo svijeta. Bio je to povod da se upravo ovih dana, koji imaju svoju statističku simboliku, pojavi jedno novo knjižno izdanje posvećeno događanjima oktanskog sporta pod jedinstvenim imenom „Preluk – legenda koja živi“.
-Zadovoljstvo mi je najaviti promociju jedinstvene knjige, 17. izdanja u Biblioteci „Sportski velikani“ kojom ćemo na svojevrstan način dati obol pomalo zaboravljenom, a toliko značajnom prostoru, što se brojnim događanjima, mnogim generacija urezao pod kožu. Preluk je mjesto koje se u povijesti spominje još od davne 1939.godine, da bi kasnije ništa manje značajne bile i 1949., potom 1969., pa na kraju i 1977., kada je zaključen ciklus osam Grand prix utrka motociklističkog prvenstva svijeta što je bio vrhunac jedne od najkarakterističnijih oktanskih staza svijeta. Knjigu autora Gorana Slavića, čovjeka koji je život posvetio oktanskim sportovima kroz niz sadržaja kojima je dočarao osobe i događaje, vezane za brzinu i miris benzina, čovjeka koji o auto moto sportu zna daleko više od mnogih drugih, posvećuje stoga jubileju, čime će tako ostati zauvijek zapisana povijest jednog kulta, povijest Preluke koja je na svojevrstan način zaboravljena, a istinski živi vječno – kazao je novinarima u riječkom Grand hotelu Bonavia Vladimir Vujnović u ime riječke izdavačke kuće „Adriapublic“, ovog jedinstvenog, gotovo monografskog djela.

Najavljena je tako promocija i predstavljanje knjige „Preluk – legenda koja živi“ što će se održati u Sportskoj dvorani Matulji u utorak, 17.rujna s početkom u 19 sati, uz domaćinstvo Općine Matulji i samog autora Gorana Slavića, koji se prisjetio svojih dana mladosti i ljubavi prema brzinama, koja je postala opsesija na svoj način.

-Preluk je dio moje mladosti, dječaštva koje sam upražnjavao posjećujući svaku utrku od 1969. do njene završnice tužne 1977.godine, kada je ta tradicija pohoda, na najveći svjetski motociklistički događaj u nas, morala biti prekinuta. Uz oca sam odlazio gledati utrke, pet neprekidnih dana priprema i same provedbe utrke mi mladi, klinci, sakupljali smo sličice,postere, naljepnice, potpise vozača, sve ono čega tada u nas nije bilo. Od rane mladosti pratim sva događanja u auto i moto sportu, bilježim i sakupljam niz podataka i materijala, a sve se to pretvorilo u pisanje jako puno tekstova i specijaliziranih priloga iz kojih nastaju i knjige. Ideja o ovoj knjizi, kojom se bilježi jubilej, začeta je prošle godine kada sam u prostorima Rodoslovnog centra u Matuljima priredio prigodnu izložbu fotografija i pisanog sadržaja o Preluci, a sve uoči najavljivanje 80.godišnjice od prve utrke održane na toj svijetom znanoj kružnoj stazi. Izložba je ove godine reprizirana i na riječkoj Međunarodnoj izložbi automobila i motocikala na Vežici, a evo sada smo stigli i do knjige koja ima monografsko značenje – kazuje Slavić.

Knjiga je specifična svojim sadržajem, porvenstveno prikazuje biografije svih svjetskih prvaka u brzinskom motociklizmu, što su bili sudionicima utrka svjetskog prvenstva na Preluci od 1969. do 1977.godine. Taksativno povezuje i sva druga značajna oktanska zbivanja na području Matulja i Opatije kroz povijest i nije isključivco sadržaj o suhoparnim podacima, već dodiruje niz gotovo i nepoznatih detalja. Bit će to zanimljivo štivo, veliki doprinos malobrojnoj sličnoj tematici u izdavaštvu za kojeg svaku pohvalu ima „Adriapublic“, izdavač za kojeg je grafičko rješenje i dizajn svih do sada izdanih knjiga izradio Robert Krančić, a tisak tvrtka „Grafik“, koji je osobno sudjelovao u najavi promocije.

Matuljska prezentacija otvoreena je za sve ljubitelje i štovatelje Preluke i oktanskog sporta, autor će govoriti o brojnim detaljima sadržaja, potpisivati knjigu koju će se promotivno na predstavljanju moći kupiti upola cijene, svega 100 kuna po primjerku. Tiskano je tisuću primjeraka, a svaka od dosad 16 izdanih knjiga jedinstvene Biblioteke „Sportski velikani“ rasprodana je u izuzetno kratkom vremenu. Zanimljiv je i podatak da se promocija knjige zbiva na 41.rođendan Automotodroma Grobnik koji je bio nasljednikom događanja motociklističkog Grand prix spektakla od 1978.godine narednih 13 sezona.

Miroslav KRPAN

Vinko u svom elementu (snimio M.Krpan)

U ranim jutarnjim satima 11.rujna 2019.godine prestalo je kucati srce velikog čovjeka, vizionara, sportaša, motociklističkog prvaka, antifašiste, političara, lovca, gospodarstvenika, kolekcionara i restauratorua, humaniste i donatora, društveno angažiranog žitelja Rupe, svog rodnog mjesta kojeg je toliko volio, koja je u njegovu životu bila – više od svega.

Umro je Vinko Surina. Dvadesetak dana dijelilo ga je od 91.rođendana.

Životom povezati dva stoljeća, proživjeti ono što malo tko očekuje, ali uvijek, nadati se, samo dobrom, samo lijepom, samo uspješnom. Roditi se gotovo na izmaku 20-tih godina prošlog stoljeća, željeti sretno djetinjstvo, školske dane provoditi uz učenje i igru, pa kad sve to prekine – rat…

Taj isti krvavi 2.svjetski rat, iako već u danima svog izdisaja, jednog 17-godišnjeg mladića odveo je putem koji će biti sve, samo ne lak.

Srećom oslobođenje od okupatora, poslijeratna obnova, školovanje, rad i usavršavanje, davali su nadu u neki novi, bolji, ljepši život. Vezao se uz svoj kraj, svoje rodno mjesto Rupa kojem je ostao vjeran do sudnjeg trenutka napuštanja ovog svijeta.

Tko je zapravo bio Vinko Surina, u krugu svih koji su ikad čuli za njega ili ga i dobro paznaju – naš Vinkić ? Pripremajući i pišući prije dvije godine knjigu o životu i djelu naslova „Zrela dob – Vinko Surina … legenda!“, osobno sam se suočio gotovo sa svakim detaljem Vinkova života, njegove borbe i njegovih radosti za sve za što je živio.

Vinko Surina rodio se 8.listopada 1928.godine u Rupi. Nakon osnovne škole nastavak redovnog školovanja prekinuo je rat, 2.svjetski rat, u koji se uključio s nepunih 17 godina početkom svibnja 1945.godine kao dobrovoljac u jednicima NOVJ. Na jesen te iste godine upućen je u Labin na školovanje, koje kroz neko vrijeme nastavlja uz naukovanje u riječkom Brodogradilištu „3.maj“. Tu pronalazi i svoj prvi stalni posao, nastavlja školovanje uz rad, s vremenom stječe zvanje inženjera pomorske struke na riječkoj Višoj pomorskoj školi. Tijekom 40 godina radnog staža prošao je sve kvalifikacijske i radne stepenice – KV, VKV, radnik, tehničar, poslovođa, tehnolog, direktor OOUR-a, direktor RO i generalni direktor SOUR-a, tadašnjih oblika organiziranja poduzeća.

Od djetinjstva vezan je uz rupjansku gostionicu „na Šranjgi“ koju je otvorio 1982.godine nono Josip. I dan danas je u obiteljskom vlasništvu, povremeno u najmu, a danas se ponovo renovira u objekat kojeg će voditi mladi naraštaj obitelji Surina.

Kao mladić počeo se baviti sportom, posebne uspjehe ostvario je i zadovoljstvo pronašao u motociklizmu, 60-tih godina prošlog stoljeća bio je višestruki prvak Hrvatske, stekao niz poznanstava u zemlji i inozemstvu koja su dio njegova života kroz motociklizam, zapravo u cijelosti oktanski sport, vezale do dan danas. Obiteljske okolnosti, malena dječica, kćerka i sin, sve veće i zahtjevnije poslovne obveze u jednom trenutku motociklizam i aktivne nastupe stavili su sa strane. Kako Vinko zna kazati, supruga Ivanka je „stala na kočnicu“. Posvetio se tada isključivo poslu, zadaćama rukovođenja u više riječkih poduzeća, društveno-politički se angažirao i tako stigao i do odgovorne zadaće predsjednika Skupštine općine Opatija. I tome su prethodile, a i kasnije vezivale se brojne druge dužnosti koje je savjesno i odgovorno obavljao. Izuzetan je doprinos dao u unapređenju života svog mjesta Rupa i njenog okruženja.

U društvenom životu posebno je značajno rijetko priznanje koje je dobio upravo Vinko. Proglašen je počasnim građaninom jedne talijanske jedinice lokalne uprave – grada Castel San Pietro Terme, a zasigurno najzaslužniji od začetka ostvarenja suradnje koja traje dan – danas kako s tadašnjom općinom, danas Gradom Opatija, tako i s kasnije nastalim lokalnim jedinicama okruženja općinama Moščenićka Draga, Lovran i Matulji. Sudbina je htjela da svoj posljednji društveni zadatak obavi samo dva dana prije smrti , kada je Vinko bio članom delegacije koja je boravila u „njegovu“ gradu čiji je bio počasnim građaninom.

Pokrenuo je i vlastiti obrt koji 90-tih prerasta u obiteljsko poduzeće. Osvajajući glasove žitelja svog kraja s nezavisnom listom, politici se vraća u Općini Matulji zapaženim statusom vijećnika i predsjednika radnih tijela. Tada pokreće i međunarodnu suradnju s mjestima Lidice u Češkoj i Oradour Sur Glane u Francuskoj koja su proživjela sličnu tragediju kao mjesto Lipa nadomak Rupe, za čiju revitalizaciju i godine sjećanja na te strahote velike zasluge ima i sam Vinko.

Uz oca Milana stasao je u vrsnog lovca, u jednom periodu uspješnog predsjednika Lovačkog društva i tu ljubav prenio na sina i unuka.

Aktivan je u auto moto sportu kroz brojne zadaće u Auto moto društvu Matulji, a potom Moto klubu Kvarner. Vezan je uz legendarnu stazu Preluk i od prvih dana Automotodrom Grobnik. Sredinom 90-tih uključuje se u aktivnosti Oldtimer kluba Rijeka, aktivno nastupa, ponovo osvaja naslove prvaka Hrvatske u poznim godinama, doprinosi ekipnim titulama klubu kojem je glavni cilj očuvanje povijesnih motocikala i automobila. Bavio se restauriranjem, u obiteljskoj zbirci našlo se 28 starodobnih motocikala, a posebno je bio ponosan na šest, gotovo identičnih, Ducatia 125 ccm, kakvima je davnih godina, a i ovih, pobjeđivao.

Za svoj rad i doprinos široj društvenoj zajednici dobitnik je niza priznanja među kojima se ističu Nagrada za životno djelo Općine Matulji, Nagrada za životno djelo Hrvatskog motociklističkog saveza i Nagrada za životno djelo Zajednice sportskih udruga Općine Matulji.

-Moji roditelji voljeli su narod i to su prenijeli na mene. Naučili su me tomu da budem pošten, marljiv i skroman. Toga sam se držao cijeli život, na čemu se neizmjerno zahvaljujem svojim roditeljima. Cijenim svoj narod, a oni cijene mene – jedna je od misli koje u plodnom životu Vinka Surine nisu nedostajale.

Posljednjih pola sata razgovora u njegovu dvorištu prije desetak dana, i tek koji dan kasnije telefonskim pozivom da će ponovo na nacionalnoj televiziji biti prilog o njegovom motociklističkom duhu, ostat će urezani u sve što sam u više od četiri desetljeća poznanstva spoznao o dragom Vinkiću.

Te, prvenstveno motociklističke brzine, bez Vinka više neće biti iste. Obitelj koju je toliko cijenio i volio, ima pravo znati da su u ovoj svagašnjoj trenutnoj tuzi bili i jesu izuzetno sretni. Bili su dio obitelji oko velikog čovjeka – dragog Vinkića.

Neka mu je laka zemlja, a na nama je da njegovo ime, djelo i srčani doprinos širokoj društvenoj zajednici nikad ne zaboravimo.

Pogreb Vinka Surine bit će u petak,13.rujna u 17 sati na groblju u Jelšanama.

Miroslav KRPAN

MATIJA ŽILJAK (AK Zagorje) snimio M.Krpan

OROSLAVJE PONOVO NA OKTANSKOJ KARTI

Sudjelovanje središtem Oroslavja u superslalomu najavilo gotovo 150 vozača

OROSLAVJE – Ulice Oroslavja bile su nekad često mjesto okupljanja automobilista i motociklista u različitim disciplinama. Domicilni Autoklub Zagorje odlučio se u nedjelju 1.rujna prirediti pravi oktanski spektakl, u čemu će po svemu sudeći u potpunosti i uspjeti. Najbolja potvrda je veliki broj prijavljenih sudionika i to u dvije osnovne konkurencije.

„1. ORO Super slalom – Memorijal Zvonko Mrzljak“ održava se u okviru bodovanja Otvorenog prvenstva Zagreba u autoslalomu za sve licencirane vozače. U toj konkurenciji, gdje se vozila razvrstavaju u grupe serijskih automobila, odnosno sprint i sport, sa šest klasa, prijavljeno je 82 vozačice i vozača iz 15 klubova. Među njima je 15 članova šest klubova izvan područja Regije Sjever HAKS-a, koju u okviru OPZ objedinje Zagrebački automobilistički savez. Drugu skupinu sudionika, „Kup Oroslavja 2019.“ čine nelicencirani vozači razvrstani u tri open klase, a njih je, do tri dana uoči natjecanja, bilo 54. Kako ističu organizatori, sudjelovanje vozača koji nisu aktivni automobilisti i nisu licencirani, prigoda je privlačenja što više novih vozačica i vozača, kojima ovo može biti ulazak u oktanski svijet uvijek atraktivnog sporta na četiri kotača.

Natjecateljska staza superslaloma, na kojoj će umjesto klasičnih vrata biti devet usporenja – „šikana“, verzija je poznate motociklističke staze u Oroslavju, ukupne duljine 1.150 metara. Park vozača također je smješten u središnjem gradskom dijelu, tako da će centar u potpunosti 1.rujna okupirati automobilisti, njihova pratnja i vjeruje se brojni gledatelji.

Suorganizator i pokrovitelj manifestacije je Grad Oroslavje, a sportsko-tehnički izvoditelj zagrebački Autoklub Ina Delta. Nedjeljno jutro od 8 sati rezervirano je za verifikaciju vozača i tehnički prijam vozila u Domu kulture Oroslavje. Od 10,30 sati vozi se trening, a prva od tri predviđene vožnje počinje u 13 sati. Proglašenje najuspješnijih predviđa se oko 18,30 sati u dvorani Doma kulture.

Miroslav KRPAN

DARIO HORVAT (snimio M.Krpan)

BIRCHALLI POBJEDOM OPET U IGRI ZA NASLOV

U dva dana rezultat 2:2 – svakom jedna pobjeda i jedno odustajanje, a Reeves nakon odustajanja s 12 bodova prednosti ispred Birchalla odlazi s Grobnika u Estoril, gdje u dvije utrke, pada odluka o svjetskim prvacima, među motoristima pregršt uzbuđenja, izlijetanje Marka Jermana, odustajanje Vugrineca

GROBNIČKO POLJE – Drugi bodovni dan veličanstvene motociklistiške manifestacije „FIM Sidecar World Championship“, na Automotodromu Grobnik, obavijene jubilejima na dva i tri kotača, protekao je vrhunski, s puno izazova, duela, izlijetanja i padova, odustajanja, srećom bez posljedica po vozače, sretnih trenutaka za favorite iz sjene, a s tugom u licu na nekim , samo dan ranije, slavljenicima i rekorderima. U sedam klasa pao je tek jedan novi rekord.

Bila je ovo motociklistička priredba koju su maestralno odradili Motociklistički klub „Kvarner“ i „Automotodrom Grobnik“ d.o.o, dok je veliki organizacijski teret podnio, iskustvom širom Europe, na domicilnoj stazi i primjenio iskusni mladi tim „Lutec Racing“, promotora Alpe Adria International Motorcycle Championship (AAIMC), koje do kraja sezone očekuje još jedan, završni izazov prvenstva od 27.-29.rujna na stazi Most u Češkoj. Na jubilarnoj 15.-toj u nizu utrci Prvenstva svijeta motocikala s prikolicom i 75. utrci Alpe Adria voženoj na Grobniku, od premijerne 1992.godine, objedinjeno je sudjelovalo 130 vozača i vozačica iz 18 zemalja. Uz GP SC i AAC bodovan je i FIM Europe Cup, prestižnih klasa SSP 300 i STK 1000.

ODUSTAJANJE NA ISTOM MJESTU I U ISTOM KRUGU

Velika su očekivanja bila od druge bodovne vožnje „Gold race“ prikoličara na grobničkoj stazi. Niti najbolji filmski režiseri ne bi predvidjeli „reprizu“ prethodnog dana, samo s zamjenom glumačke postave. Sve je krenulo uobičajeno, britanski bratski tandem Ben i Thomas Birchall (LCR Yamaha) poveli su, držali tempo odstupnice od najvećih konkurenata sunarodnjaka Tima Reevesa i Marka Wilkesa (Adolf RS Yamaha), dok su za njihovim leđima dvoboj vodili Švicarci Schloosser-Fries (LCR Yamaha) i Finci Päivärinta-Veräväinen (LCR Yamaha) za treću poziciju. I sve tako samo do četvrtog kruga, u kojem na gotovo istoj poziciji, a i u istom krugu kao dan ranije, odustaje – ovog puta Tim Reeves. Nije bilo druge no „parkirati“ moto bolid uz rub ograde, skinuti kacige i gledati konkurente pod jakim zrakama sunca narednih 14 krugova. Put pobjede, novih željenih 25 bodova, koji ih vraćaju u igru za prvake svijeta, i obranu naslova, bio je otvoren. Pobjednički, pomalo usporeno ciljem prolaze sretni Ben i Thomas, za njima poslije nešto više od osam sekundi drugi Švicarci, a kojih pet metara za njima i Finci.

Odluka o prvacima svijeta past će u Estorilu 19. i 20.listopada, a do tada Reeves-Wilkes imaju 160 bodova, B.Birchall-T.Birchall 148, Päivärinta-Veräväinen 137, a Schloosser-Fries 121. Među ova četiri tima kriju se novi prvaci svijeta, ali i „vlasnici“ pobjedničkog postolja sezone.

VUGRINEC I JERMAN NAJBRŽI PO KRUGU – ALI IZLETJELI SA STAZE

Mladi hrvatski as Martin Vugrinec (Yamaha) nije uspio drugog dana ponoviti uspjeh pobjede najbrojnije klase SuperStock 600, u kojoj se na startu našao 31 motociklist. Vugrinec je krenuo superiorno, sve do devetog kruga osjećao pobjedu u rukama, čak u četvrtom krugu odvezao, ne rekordno, ali najbolje vrijeme utrke 1:29,534 minut. No, četiri kruga prije kraja „ispalio“ je van staze i nadanjima pobjede bio je kraj. Iskoristio je to, u utrci izvrsni Talijan Luca Tommasini (Triumph), vozač s hrvatskom licencom iz MK Križevci, koji mu je cijelo prijeme „puhao u vrat“. Utrku je završio pobjedom uz 1,655 sekundi prednosti ispred Čeha Jiri Mrkyvka (Yamaha), dok je trećeplasirani, prošle godine rekorder staze, Južnoafrikanac Taric Van der Merwe na trećoj poziciji zaostao nepunih 20 sekundi. U ovoj utrci vrijedi istaknuti osmo mjesto, u jakoj muškoj konkurenciji, Finkinje Kirsi Kainulainen (Suzuki) koja je svojevremeno bila kopilot u prikolicama legendarnom Fincu Pekka Päivärinti i osvajanjem naslova prvakinje svijeta postala i ostala jedina žena motociklistkinja s tom čašću. Sada nastupa solo i zadovoljno napreduje u karijeri.

Drugi pehist dana, a subotnji junak, bio je izvrsni slovenski as Marko Jerman (Ducati) u klasi Superbike. Startao izvrsno, krug prije nesretnog izlijetanja odvezao do tada najbolje vrijeme (1:27,360 minuta), ali u kobnoj „jedanajstici“, u četvrtom krugu, neposredno pred ulazak u lijevi zavoj, zadnjim kotačem okrznuo rub spoja asfalta i zemlje, što ga je „katapultiralo“ izvan staze, duboko u šumu. Marko po zemlji „piruetama“ sve do jednog stabla, odmah ustaje, a motor dalje leti zrakom od njega u obližnju udolinu. To je mjesto na kojem nikad nitko u službenim utrkama takvim izlijetanjem nije okončao nastup. Na čelu kolone 20 motociklista nastavila se nemilosrdna borba Čeha Karela Hanike (BMW), Poljaka Pawela Szkopeka (Yamaha) i Austrijanca Nico Thonija (BMW). Krug i pol prije cilja u „zagrebačkom“ izlijeće Szkopek ( u petom krugu najbolje vrijeme utrke 1:27,279 minuta), utrku pobjeđuje Hanika sa 6,824 sekundi ispred Thonija, dok „ni kriv ni dužan“ kao treći na postolju završava Austrijanac Gerold Jun. Gesslbauer (Yamaha), na čelu trojke koja ciljem prolazi na razmacima pola metra do metra. Šesto mjesto u utrci osvaja hrvatski vozač Renato Novosel (Ducati).

ŠEST TALIJANA U DRESU „MATULJI RACINGA“

S gotovo devet sekundi prednosti u utrci SuperStock 1000 pobijedio je Čeh Michal Filla (BMW) ispred Švicarca Christofera Bergmana (Yamaha) i tako mu „milo za drago“ uzvratio za subotnji rezultat. Bergmanu ostaje utjeha najboljeg, ne i rekordnog kruga 1:27,401 minut. Treći je bio Mađar Mate Laczko (Suzuki), a apsolutni rekorder Grobnika Čeh Michal Prasek (BMW) okončao nastup već u drugom krugu. Četvrtim mjestom, iako je u prvom dijelu utrke bio treći, utrku je okončao hrvatski as Dario Horvat (Kawasaki).

Trodnevni boravak na Grobniku rekordom je okončao Slovak Maxim Repak (Kawasaki) u klasi SSP 300, ujedno pobijedivši ispred Čeha Davida Kubana (KTM). Na svim je treninzima ostvarivao najbolje vrijeme, ali u subotnjoj ga je utrci nadmašio Talijan Manuel Rocca i održao rekord nepunih 20 sati. Repak sada, uz svoje ime, pripisuje novi rekord klase 1:37,869 minuta prosjekom 153,3 km/sat. Bio je to jedini novi rekord drugog bodovnog dana.
U utrci Honda Cupa pobjedom je slavio Nijemac Luca Gottlicher, dok je u Alpe Adria Cupu klase 600 pobijedio Poljak Krystian Nawojski (Triumph), a u AAC 1000 Francuz Jaroslaw Budzynski (BMW).

Ovogodišnja manifestacija protekla je bez bodovnih utrka Prvenstva Hrvatske, ali u različitim klasama nastupilo je 13 vozača sa licencama hrvatskih klubova. Tako je pored već spomenutih, zanimljiv i najbrojniji domaći klupski sastav Moto kluba „Matulji racing“, čije boje brani čak šest Talijana. U klasi AAC 600 Mirko Grassi (Yamaha) bio je četvrti, Diego Milloch (Aprilia) šesti klase STK 1000, Danilo Digiorgio (Yamaha) sedmi u STK 600, dok su tri vozila u klasi Superbike: 13. Alessandro Spinazze (Yamaha), 19. Alex Cisotto (Aprilia), a Alberto Callegari (BMW) odustao je zbog tehničkih poteškoća.

Miroslav KRPAN

Reeves-Wilkes (snimio M.Krpan)

REEVESU POBJEDA, BIRCHALLU REKORD S ODUSTAJANJEM

Tri dana na Automorodromu Grobnik nastupa 130 vozača iz 18 zemalja u brojnim konkurencijama, pobjeda i rekord mladog Hrvata Martina Vugrineca, izvrstan povratak Slovenca Marka Jermana

GROBNIČKO POLJE – Subotnji program službenih treninga i prvog ciklusa bodovnih utrka na Automotodromu Grobnik bio je samo potvrda najavljenog dan ranije. Idealni vremenski uvjeti, uz izuzetno sparno vrijeme, omogućili su obaranje tri nova rekorda, znakovite pobjede nekih vozača, a posebno zanimljiva je raspodjela bodova u konkurenciji 15.u nizu na grobničkoj stazi manifestacije Svjetskog prvenstva motocikala s prikolicom. Manifestacija pod jedinstvenim nazivom „FIM Sidecar World Championship“, u još jednoj izvrsnoj organizaciji Motociklističkog kluba „Kvarner“, „Automotodrom Grobnik“ d.o.o. i promotora AAIMC „Lutec racinga“, objedinjuje, pored petog natjecanja sezone Prvenstva svijeta motocikala s prikolicom i FIM Europe Cup, te tradicionalnu i najdugovječniju priredbu (75.utrka) Alpe Adria International Motorcycle Championship (AAIMC), kao peto natjecanje sezone. Nastupa 130 motociklista iz 18 zemalja.

BIRCHALL NAKON REKORDA ZAVRŠIO U ZONI IZLIJETANJA

Dva je dana na svakom treningu, bilo neslužbenom, bilo službenom, bratski tandem, Britanci Ben i Thomas Birchall (LCR Yamaha) ostvarivao bolja vremena od konkurenata, i u prvoj bodovnoj, kraćoj „sprint race“ utrci startao s prve pozicije. Najveći su im konkurenti bili sunarodnjaci Tim Reeves-Mark Wilkes (Adolf RS Yamaha), a tek onda ostali, pa i Finci Pekka Päivärinta-Jussi Veräväinen (LCR Yamaha) kojima ovog vikenda očito nedostaje nijansa sreće za bolja vremena. Bichalli su poveli utrku, suvereno prva četiri kruga vladali stazom, uz skromnu, ali znakovitu prednost 30-tak metara ispred Reevesa i Wilkesa. Upravo su tada, u žaru borbe za veće odstojanje, vozili najbrži krug utrke u vremenu 1:30,258 minuta prosjekom 166,1 km/sat, što se poklazalo da je novi rekord staze za „prikolice“ i to popravljeni, njihov vlastiti, star godinu dana, tek za simbilične 43 tisućinke sekunde. No, u zavoju „4“, iza „matuljskog“, brda bili su prebrzi. Prudužili su na zemljano-travnati dio, odustali, te tako vodstvo prepustili sunarodnjacima čiji je zadatak u preostalih šest krugova samo održati tempo i pobijediti u utrci. Iza njihovih leđa, svih deset krugova, žestoka borba za primat i bolju poziciju Finaca i Švicaraca Marcusa Schlossera-Marcela Friesa (LCR Yamaha), konstantne izmjene pozicija, da bi s tek 60 tisućinki prednosti ciljnu liniju kao drugoplasirani u utrci prošli Švicarci, niti duljinu oklopa ispred Finaca. Reeves tako, nakon prve od dvije utrke na Grobniku, uvećava svoj bodovni konto na 37 više od Birchalla, a 39 od Päivärinte. Što može donijeti nedjeljna, dulja, „gold race“ utrka tek će se vidjeti. Prošle su godine Birchalli pobijedili u obje, a Reeves je u obje – odustao.

MARTIN VUGRINEC REKORDOM DO POBJEDE

Mladi hrvatski motociklist, Novomarofčanin Martin Vugrinec, svojom je Yamahom klase SuperStock 600, potvrdio da je klasa vozača. U brojnoj konkurenciji 31 vozača već je treninge vozio brže od rekorda, da bi u petom od 13 krugova odvezao najbrže 1:29,427 minuta prosjekom 167,8 km/sat, te tako za više od sekundu popravio prošlogodišnji rekord Mađara Gyorfija. Vrijedi se podsjetiti da je prošle godine, prvog dana, Vugrinec prvi postavio novi rekord klase na novom asfaltu, koje je sutradan Mađar srušio. Iz kruga u krug Vugrinec je povećavao prednost i ciljem pobjednički prošao prednošću od 12,751 sekundu ispred Talijana Luce Tommasinija, koji vozi sa hrvatskom licencom. Trećeplasirani Čeh Jiri Mrkyvka zaostao je 21,119 sekundi.

Nekadašnji apsolutni rekorder Grobnika, Slovenac svjetskog renomea Marko Jerman,tek privikavajući se na novi motocikl „Ducati“, jednostavno je briljirao, u, na Grobniku desetljećima prestižnoj i rado gledanoj klasi „Superbike“. Sjetimo se, prošle je godine, zbog bezazlenog pada i ozljede u prometu s motociklom propustio Grobnik, ali sad se vratio jači, spreman i na mogući nedjeljni rekord (apsolutni), samo ako vrijeme dozvoli. Startao je tek s četvrte pozicije, do četvrtog kruga konkurente držao „na uzdi“ ispred sebe, onda ih jednostavno prestigao, vozio i najbolje vrijeme u utrci 1:26,896 minuta, slabije od rekorda tek 200-tinjak tisućinki sekunde, ciljem prošao prvi s gotovo 13 sekundi prednosti ispred Poljaka Pawela Szkopeka (Yamaha), koji se tek u završnici odupro napadima trećeplasiranog Čeha Karela Hanika (BMW). U ovoj je utrci naš Renato Novosel (Ducati) zauzeo sedmo mjesto

SLOVAK REPAK REKORD PREPUSTIO TALIJANU ROCCI

Slovak Maxim Repak (Kawasaki) jednostavno je pobjedom morao potvrditi dominaciju s prethodnih treninga u klasi SSP 300, ali vrijeme novog rekorda ipak je, za nijansu, prepustio tek četvrtoplasiranom Talijanu Manuelu Rocci (Yamaha), vozeći tri kruga prije kraja 1:38,704 minuta prosjekom152,0 km/sat. Čak je prvih šest vozača bilo uspješnije od prošlogodišnjeg rekorda koji je sada dvije sekunde brži. Repak jest pobijedio, ali tek sa 46 tisućinki prednosti ispred Čeha Davida Kubana (KTM) koji je pak neznatih, ali za bodove važnih deset tisućinki sekunde, bio brži od Mađara Mate Szamada (KTM). Njih su dvojica cijelu utrku vodili nemilosrdan „rat“ na stazi, izmjenjivali se, sve do „foto finiša“.

Utrka SuperStock 1000 bila je zanimljiva kao obično, na žalost bez rekordnih vremena, sporija gotovo sekundu, a pobjedu je slavio izvrni Šveđanin Christoper Bergman (Yamaha) sa 7,354 sekunde prednosti ispred Čeha Michala Fille (BMW). Tek trećim mjestom morao se zadovoljiti trenutni apsolutni rekorder grobničke staze Michal Prasek (BMW) uz zaostatak gotovo 19 sekundi iza Šveđanina. Naš as, Dario Horvat (Kawasaki) zauzeo je peto mjesto.

Nedjeljni program, trećeg dana manifestacije, počinje u 8,30 slobodnim (warm up) treningom, a prva od šest bodovnih utrka drugog ciklusa kreće u 11,10 sati. Uoči starta „gold race“ utrke Svjetskog prvenstva motocikala s prikolicom, u 11,30 sati, održat će se svečanost otvorenja utrrke. Program će potrajati do 16 sati.

Miroslav KRPAN

GROBNIK U OZRAČJU JUBILEJA

Svjetsko prvenstvo na Grobniku prikoličari voze 15.puta u nizu, a istovremeno se odvija 75.utrka Alpe Adria – nastup blizu 150 motociklista iz 15-tak zemalja u tri dana najznačajnije svjetske moto utrke

GROBNIČKO POLJE – Drugu godinu za redom, najveća motociklistička priredba na Automotodromu Grobnik, odvijat će se u ozračju jubileja. Prošle je godine to bio veliki jubilej 40.godišnjice djelovanja Automotodroma Grobnik, dok se ove godine, u istom vikendu, bilježe dva jubileja. Prvi je 15 godina uzastopnog održavanja i uspješne realizacije utrke Prvenstva svijeta motocikala s prikolicom, a drugi se vezuje uz dva kotača i dugovječni kontinuitet 75.utrke sustava Alpe Adria, koji je zaživio upravo na grobničkoj stazi u listopadu 1992.godine.

Zadovoljstvo je biti u elitnom društvu odabranih samo šest svjetskih staza na kojima se vozi SP motora s prikolicom. Ove godine slijedom Francuska (Le Mans), Mađarska (Pannoniarin), Njemačka (Oschersleben), Hrvatska (Grobnik) i Portugal (Estoril).

Uoči vikenda 23.-25.kolovoza Automotodrom Grobnik je pod okupacijom motociklista iz cijelog svijeta. U tri dana, u 38 treninga i 16 bodovnih utrka, na još jednoj izuzetnoj međunarodnoj motociklističkoj utrci očekuje se nastup blizu 150 motociklista iz 15-tak zemalja. Manifestacija pod jedinstvenim nazivom „FIM Sidecar World Championship“, objedinjuje, pored petog natjecanja sezone Prvenstva svijeta motocikala s prikolicom i FIM Europe Cup, te tradicionalnu i najdugovječniju priredbu Alpe Adria International Motorcycle Championship (AAIMC), kao peto natjecanje sezone. I Grand prix prikolica i AAIMC pretposljednja su natjecanja u 2019., pa će bodovi osvojeni na „novom“ grobničkom asfaltu biti itekako važni za završnicu sezone.

REEVES – BIRCHALL – PÄIVÄRINTA

Šest je ovogodišnjih bodovnih utrka na četiri staze za nama. Tri su pobjednička tima, tandemi znani grobničkoj publici, a istovremeno vozači koji hrvatsku stazu poznaju „ko svoj džep“. Upravo je ova slavna trojka višestrukih pobjednika i prvaka svijeta – prvo najuspješnija do sada na Grobniku, a trenutno vodeća u poretku SP-a za 2019.godinu.

Utrka što je samo sedam dana prije Grobnika prethodila očekivanom vikendu, u Nizozemskoj, pokazala se izuzetno zanimljivom i neizvjesnom. Nadmetanje je bilo vrhunsko, na trenutke opasno ponekim međusobnim „dodirom“ u žaru borbe, a završila se trećom ovogodišnjom pobjedom britanskog tandema Tim Reeves-Mark Wilkes. Drugi su bili braća Ben Birchall-Thomas Birchall, koji su do sada upisali dvije pobjede, a treće mjesto pripalo je Fincima Pekka Päivärinta-Jussi Veräväinen, koji su sezonu otvorili pobjedom na legendarnoj stazi Le Mans, ali za sada i ostali na samo jednoj. Poredak uoči Grobnika je upravo takav: Reeves 135 bodova, Birchall 123 i Päivärinta 105. Do kraja sezone još su četiri bodovne vožnje – po dvije na Grobniku i u Estorilu. U „igri“ je velikih 100 bodova, a put je „posut trnjem“. Njihove „jurilice“, motociklističke „formule 1“ od 600 ccm izuzetno su brze.

No, ono što je sigurno – prikoličare na stazi Grobnika očekuje novi asfalt, kojeg je većina isprobala već prošle godine, i po kiši i po suhom. Tada je oboren i rekord Tima Reevesa star 11 godina, koji je sada vlasništvo braće Birchall i iznosi 1:30,301 minut prosječnom brzinom 166,164 km/sat.

Od 2005.godine otkako se SP prikoličara vozi na Grobniku u kontinuitetu Tim Reeves bio je šest puta prvakom svijeta, Pekka Päivärinta pet, a Ben Birchall četiri i aktualni je prvak posljednje tri sezone. Jedan je naslov (2015.) pripao četvrtom titularu na stazi Nizozemcu Benniu Streueru.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović počasni je pokrovitelj već tradicionalno i ovogodišnje utrke, glavni sponzor je Primorsko-goranska županija, a glavni partner i promotor Lutec racing. Utrke s Grobnika vidjet će se širom svijeta zahvaljujući reportažama što ih snima specijalna ekipa FIM TV, a uz brzine na stazi u svijet odu i prekrasne snimke Kvarnera što je izuzetna turistička promocija zahvaljujući jednom od rijetkih svjetskih prvenstva u nas s kontinuitetom iz godine u godinu.

Nakon cjelodnevnih slobodnih treninga voženih u petak, u subotnje prijepodne od 8 sati kvalifikacijski su treninzi za startne pozicije, dok prvi ciklus utrka kreće od 13,20 sati. Prikoličari na stazu izlaze u 17,50 sati.Drugi ciklus utrka je u nedjelju. Jedinstvena cijena ulaznice za subotu i nedjelju je 50 kuna.

Miroslav KRPAN

RANDOM POSTS

0 7
Od Halubja do Liburnije ZA VOLANOM POD MASKOM Rally maškaranih oktanaca uvod u karnevalsko ludilo na Kvarneru VIŠKOVO – Treće subote u siječnju, već tradicionalno...