GROBNIČKO POLJE – Usprkos svim nedaćama, primjeni svih epidemioloških mjera i zaštite, kao i ograničenja uslijed sveprisutnog korona virusa, bez gledatelja u krugu Automotodroma Grobnik, u programu 76. utrke Alpe Adria International Motorcycle Championshipa (AAC) sudjeluje 77 vozača iz deset europskih zemalja. Idealni uvjeti, visoka temperatura zraka, a i samog asfalta grobničke piste, pružili su vrhunske vožnje, borbe za postolja, a pao je tek jedan rekord.
Zasigurno najuzbudljivija bila je završnica dana zajedničke utrke Superbike i SStock 1000 u kojoj je favorit bio, svojevremeno višegodišnji rekorder Grobnika, Slovenac Marko Jerman, koji je svojim Ducatijem YZF R1, klase Superbike, krenuo s prve pozicije i vodio sve do desetog kruga. Tada gubi lidersku poziciju, propušta ispred sebe do tada tri vjerna pratitelja koji su bili unutar tisućinki razmaka i nakon 15 krugova pobjeđuje Čeh Michal Filla (BMW S1000 RR), ujedno pobjednik klase AA SStock 1000. Na postolju ove klase, kao treći, našao se hrvatski as Aldo Simonović. Brojniju klasu Superbike dobiva Austrijanac Gerold Gesslbauer (Yamaha R1), uz najbolje vrijeme utrke 1:27,723 minuta, više od sekundu slabije od rekorda. Jerman je na kraju ciljem prošao četvrti.
Slovak Michal Bulik (Yamaha R6) pobijedio je u klasi AA SStock 600, a bio je sporiji tek kilometar brzine od rekorda klase. Treći u utrci bio je Talijan Nicolo Trevisan (Yamaha R6) koji brani boje MK Matulji racing.
U najbrojnijoj utrci AA Cup 1000, među 26 vozača pobijedio je Srbin David Božić (Yamaha R1), ujedno pobjednik Prvenstva Srbije, drugo mjesto Aldu Simonoviću (BMW S1000 RR) iz 1.HMK Zagreb, donijelo je pobjedu klase za Prvenstvo Hrvatske, dok se treći Danilo Mladenović (Srbija) morao zadovoljiti najboljim vremenom kruga u utrci.
Višestruki hrvatski prvak Ivan Višak (MK Križevci) pobjedom je zaključio prvi dan nastupa za AA Cup 600 i PH, dok je jedini vozač s novim rekordom staze u klasi 125 SP bio Mirko Zidarić (MK Križevci). On je u zajedničkoj vožnji, s klasom SSP 300, odvezao 1:47,110 minuta prosjekom 140,113 km/sat popravivši tako dvije godine stari rekord Doriana Velića za 638 tisućinki sekunde. U utrci klase AA SSP 300 pobijedio je Poljak Mateusz Hulewicz, a u PH Niko Kordić (MK Križevci).
Nedjeljni program počinje jutarnjim slobodnim treningom u 9 sati, pa prva od pet bodovnih utrka drugog dana kreće od 10,50 sati.
ALDO SIMONOVIĆ (snimio M.Krpan)
BORKO – ZIDARIĆ -D.DI LENARDO (snimio M.Krpan)
Hulewicz (58) i Feigel (12) snimio M.Krpan
Izvrsne vožnje najjačih klasa na Grobniku (snimio M.Krpan)
GROBNIČKO POLJE – Ovog je vikenda Automotodrom Grobnik trebao odisati ozračjem znakovitog motociklističkog spektakla, najznačajnije moto utrke sezone. No, kako to, ovih mjeseci našeg „novog normalnog“, proživljavamo neku novu realnost, prvo je otkazom ovogodišnjeg Prvenstva svijeta motocikala s prikolicom otpala i predviđena jubilarna 20.utrka FIM Sidecar World Championship, motociklističke „formule 1“ u proteklih 40 godina otkako je na Grobničkom polju prvi put vožen „sidecar“. Uz prikoličare, u trodnevnom programu je i 76. u nizu, na grobničkoj stazi, utrka motociklista najstarijeg i najcjenjenijeg regionalnog sustava bodovanja na europskom tlu.
Usprkos koroni, uz neizbježno poštovanje svih epidemioloških mjera, bez gledatelja, subota 5. i nedjelja 6.rujna dani su za dvije bodovne utrke ovogodišnjeg Alpe Adria International Motorcycle Championshipa (AAC). Cjelokupno prvenstvo svedeno je na tri natjecanja, prije mjesec dana održanu utrku u Mađarskoj na stazi Panoniaring, a uz našu na Grobniku slijedit će i treće, zaključno natjecanje sezone krajem rujna, na talijanskoj stazi Adria.
Ovogodišnje izdanje AAC trebalo je okupiti više od stotinu motociklista desetak zemalja, međutim različitim ograničenjima brojnih zemalja zbog „Covid-19“, dijelu vozača onemogućen je ustaljeni sportski ritam i odlasci na natjecanja. Tako se u šest različitih klasa sustava AAC, te hrvatskom prvenstvu, očekuje ipak 70-tak vozača, koji će uz slobodne i kvalifikacijske treninge tijekom vikenda imati dvije bodovne utrke. Subotnji početak utrka predviđen je u 13 sati, a nedjeljni u 12 sati. Usprkos „tanjoj“ i oslabljenoj konkurenciji, za očekivati je dobre vožnje, poneki rekord i još jedan uspješno obavljeni zadatak Motociklističkog kluba Kvarner i Automotodroma Grobnik d.o.o. u sezoni svojevrsnog oktanskog preživljavanja i odupiranja svakodnevnici svjetski prisutne pandemije.
Okupilo se više od 200 motocikala od kojih je 51 tandem sudjelovao u petoj humanitarnoj moto alci.
Kolovoz je mjesec od alki, drevnih „igara“ kojima se, trčeći na konju, kopljem pogađa metalna meta, uzdignuta od tla, podijeljena u više bodovnih cjelina. Najveći dobitak je „u sridu“, donosi čast, pobjedu, slavu,…
Da ne ostane samo na onim znanim – Sinjskoj alci ili barbanskoj Trci na prstenac, u mnogim se sredinama konja zamijenilo zvučnim tehničkim pomagalom na dva kotača, koji ima znatno više „konja“. Motociklom u paru, vozač i „strijelac“ na alku čine postavu kojom se vozi Moto alka. Jedna takva prvi je put, u humanitarne svrhe, prije pet godina održana u Bakru. Godinu za godinom, pomalo, krajem kolovoza, prelazi u tradiciju. Skupina motociklističkih entuzijasta, okupljena u društvu „BikeRIce BikeRI“ ovogodišnje peto izdanje posvetilo je nedavno preminolom riječkom bikeru Tomislavu Svjetličiću, koji je bio, kako kažu „duša ove alke i cijelog društva“. Svaka do sada održana Moto alka u Bakru imala je svoj humanitarni karakter, prošlogodišnja je prikupljala sredstva za Centar za rehabilitaciju Fortica u Kraljevici, dok je ovogodišnji prihod namijenjen akciji „Za djecu s posebnim potrebama“ iz Vukovara.
Iznenađujući je bio odaziv motociklista, ali i posjetitelja, usprkos svim epidemiološkim mjerama, o kojima je ovisila. Očito, do sada brojni odgođeni ili otkazani susreti bikera nedostajali su mnogima, pa su upravo ovaj, humanitarni, odabrali za masovnije druženje. U Bakru se našlo više od 200 motocikala svih marki, kubikaža, boja, tipova i registracijskih tablica. Stigli su mnogi i iz daljih krajeva Hrvatske, a u samom nadmetanju moto alke sudjelovao je 51 par na motociklima. Vozile su se dvije vožnje, a rezultat je bio najmanje važan. Sve je počelo prisjećanjem na Tomislava Svjetličića formirajući svojim tijelima slovo T, a dio će prikupljenih sredstava, što od sudionika alke, što od dobrovoljnih priloga „u škrabici“ usmjeriti i njegovoj obitelji.
Druženje, zabava, nikad dovršene priče, analiza „korona“ ljeta, potrajale su do kasnih sati, a mnogi su u iščekivanju karavane Prevlaka-Vukovar, za koju vjeruju da će se održati u studenom ove godine, kada će i uručiti prikupljena sredstva. Ako slučajno karavana izostane, pronaći će se primjeren način uplate sredstava.
Motociklisti su, ovog puta u Bakru, još jednom dokazali svoju privrženost humanitarnim aktivnostima, a moto alkom dali do znanja kako je važan povod okupljanja. Do slijedećeg susreta !
Alka i mini moto spektakl (snimio M.Krpan)
Dobro oko s obje strane (snimio M.Krpan)
Moto alka – ženski tandem (snimio M.Krpan)
Pozdrav Tomislavu Svjetličiću (snimio M.Krpan)
U Bakru više od 200 motocikala (snimio M.Krpan)
U sridu – Moto alka u Bakru (snimio M.Krpan)
Uz more i barke – Moto alka u Bakru (snimio M.Krpan)
Ovo je trebala biti 20.utrka GP Sidecar u posljednjih 40 godina na Grobniku
RIJEKA – Nepuna dva tjedna uoči vikenda u kojem je, tijekom proteklih 40 godina, Automotodrom Grobnik trebao, jubilarni 20.puta, biti domaćin najboljim svjetskim vozačima motociklističke „Formule 1“, iz sjedišta FIM-e, Svjetske motociklističke federacije stigla je ne baš ohrabrujuća informacija. Otkazan je FIM Sidecar World Championship, svih pet predviđenih natjecanja, među kojima i jedina utrka Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj što se trebala odvijati od 4. do 6.rujna u organizaciji Motociklističkog kluba Kvarner i Automotodroma Grobnik d.o.o.
U proljeće je sveprisutna svjetska pandemija virusa korona uzrokovala poremećaje u planiranom kalendaru GP Sidecar, neke su utrke otkazane, a neke su dobile nove termine. Konačan plan FIM-a i, od ove godine, novog promotora „RKB-F1-Sanatander Salt Ltd“, predviđao je pet natjecanja unutar 50 dana, a novi početak trebala je biti upravo utrka na našem Grobniku. Slijedeći domaćini trebali su biti Mađarska (Panoniaring), Njemačka (Oschersleben), Velika Britanija (Brands Hatch) i Portugal (Estoril).
Povodom otkazivanja kompletne sezone Svjetskog prvenstva Sidecara oglasili su se, zajedničkim pripoćenjem, Jorge Viegas, predsjednik FIM-e i Roger Body, izvršni direktor promotora, izražavajući žaljenje što je višemjesečna priprema svih uključenih u projekt ostala bez ostvarenja, ali s nadom da će se uspješno pripremiti i realizirati sezona 2021.godine.
Prije 40 godina, 1980.godine održana je prva GP utrka prikoličara na našoj stazi, da bi, uz početne prekide i sadašnjih uzastopnih 16, početkom rujna stigli do 20.izdanja utrke Svjetskog prvenstva motocikala s prikolicom na Automotodromu Grobnik. Na žalost do obilježavanja ovog, posljednjih sezona jednog od niza znakovitih jubileja vezanih za motociklizam na području Kvarnera, morat ćemo pričekati godinu dana.
U prvom vikendu rujna, na Automotodromu Grobnik izostat će svjetski asovi motocikala s prikolicom, ali za sada nije upitno 76.grobničko izdanje najstarijeg i jednog od najcjenjenijih regionalnih kupova, odnosno prvenstva na tlu Europe, Alpe Adria International Motorcycle Championship, što će biti drugo, od tri predviđena natjecanja ovogodišnje sezone Alpe Adria.
Žestoka konkurencija na dva kotača (snimio M.Krpan)
UTRKA OLDTIMERA
GROBNIČKO POLJE – U jeku turističke sezone, ali i u periodu tijekom kojeg je „korona kriza“ štošta toga promijenila, Automotodrom Grobnik će, u ranije planiranom terminu blagdanskog vikenda Velike Gospe, ugostiti najbolje hrvatske motocikliste, sudionike Prvenstva Hrvatske oldtimera. Motociklistički klub Kvarner i Automotodrom Grobnik d.o.o. domaćini su i organizatori jednog od pet natjecanja ovogodišnjeg Prvenstva, koje je objedinilo već održane utrke u Križevcima, Novoj Rači i Požegi. U okviru cjelodnevnog programa jednog od organizatora i redovnih korisnika vikend rekreativnih vožnji, koje su se polako, ali sigurno, uz neznatno manji broj sudionika, vratile na ovaj jedini hrvatski hram oktanskog sporta, poslije gotovo tromjesečne „korona“ pauze, u brojnim raspisanim klasama hrvatskog prvenstva očekuje se nastup pedesetak motociklista. Brojna znana imena, iskusna, među kojima i veterane, a još privlačnije sportske motocikle iz davnih godina, predvodi jedan od najtrofejnijih posljednjih sezona, višestruki državni prvak i prvak Alpe Adria prvenstva Karlovčanin Zoran Salopek, koji brani boje domaćina, Moto kluba Kvarner.
Verifikacija tehnički pregled odvijat će se u subotu 15.kolovoza od 8 do 12 sati, po dva službena treninga, motociklista podijeljenih u dvije skupine odvijat će se od 13 do 17,40 sati. Jutarnje zagrijavanje, u nedjelju od 8,30 sati, bit će uvertira u četiri bodovne utrke čiji je početak zakazan za 12,55 sati, odnosno 17 sati. Zbog epidemioloških mjera, manifestacija je „zatvorenog“ tipa, bez prisustva gledatelja u ograđenoj zoni Automotodroma Grobnik. Ovom će se utrkom samo naznačiti ona glavna i ove sezone najznačajnija, Grand Prix Sidecar prvenstva svijeta motocikala s prikolicom i Alpe Adria prvenstva, koja su na rasporedu 5. i 6. rujna.
Žestoka konkurencija na dva kotača (snimio M.Krpan)
Zamišljeno se prenosi u stvarnost -uskoro novi mural (snimio M.Krpan)
RIJEKA: MURALI S POVODOM
Novi veliki mural u Vodovodnoj posvećen je cijeloj ulici i dobrom duhu Marijanu Kosiću, legendarnom riječkom motociklistu
RIJEKA – Već nekoliko vikenda za redom, u europskoj prijestolnici kulture, a potrajat će za dugog toplog ljeta, ovog „novog normalnog“, prvog postokoronskog, jedan riječki kvart, bolje kazano, kultna zona od Vodovodne ulice preko Rječine do Ružićeve, pa sve od južnog spoja na Titovom trgu i sjevernog, kojim je i ime nadjenuto, Hartere, doživljava svoj preporod. Mlade riječke snage, udruge čiji entuzijasti i aktivisti u običnom gledaju savršeno, u prošlosti ipak vide svjetlu budućnost, u trenutnom ostvaruju zamišljeno, pokušavaju svim snagama i silama, od nečeg običnog, učiniti pomalo neobično, privlačno, lijepo, atraktivno, za svakog ponešto.
Aktivnosti su objedinili jedinstvenim imenom „Mjesni odbor Hartera – zajednica u nastajanju“, a program, što više niz različitih kulturnih, sportskih i scenskih sadržaja provode pod motom „U Harteru na Kvarteru“.
U prvom su vikendu objavili „Kvarterski rječnik“, jedinstven pisani dokument kojim su na jednom mjestu, a stvarno na 30-tak pozicija duž Vodovodne i Ružićeve ulice, te prostora nekadašnje Tvornice papira (Hartera), objavili i postavili ploče s opisima znakovitih lokacija, prepoznatljivih iz prošlosti, ništa manje važnih niti danas. Prvenstveno za svakoga tko drži do tradicije i trenutka življenja, čiji tijek svi prolazimo. Taj isti Rječnik u kojem su i pojmovi – Portal, Ružićeva, Školjić,… Harterske škale, Vandalizam,…Zvir, Hartera,…Akvadukt,… Pčelarstvo,…Žakalj,…Marijan Kosić,…Vodovodna, ovako nasumce navedeni, svaki opisan živopisno i s porukom. Čistila se i uređivala Hartera, planinarilo, bicikliralo, skejtalo, farbalo, slušalo predavanja, roštiljalo, pjevalo i sviralo, slušalo o prošlosti, upoznavalo ono pored čega svakim danom prođemo, a pojma nemamo što, za što i radi čega je značajno. A jest !
Nastavilo se tako, vikend za vikendom, a osmišljeni sadržaji izlaze na vidjelo. I tako ovog vikenda na red stigoše djela street-art umjetnika i svih onih kojima je kist i sprej izražajno sredstvo. Niti Ružićeva na velikim zidnim površinama podno ulice Račkoga, niti Vodovodna na pročeljima velikih stambenih zgrada više nikad neće biti ista. U Vodovodnoj, novi izgled dobiva i jedan veliki zid nasuprot garaže Autotroleja.
DOBRI DUH VODOVODNE
Prije osam godina, na jednom djeliću tog zida, prigodnom slikom, grafitom, stanovnici Vodovodne ulice odali su počast i oprostili se od svog velikog prijatelja i riječke sportske legende. Marijan Kosić, u vremenima bivše države bio je najuspješniji motociklist, najtrofejniji u poslijeratnoj povijesti (poslije 2.svjetskog rata), jedini s 11 naslova državnog prvaka u motociklizmu i tri uzastopne Zlatne kacige (za po tri godine naslova državnog prvaka u nizu), tada najvišeg sportskog priznanja nacionalne asocijacije, što je predstavljalo uspjeh kojeg nikad nitko nije nadmašio.
Ovaj skromni Bodul, rođen u Vrhu na otoku Krku 22.kolovoza 1941.godine, Riječaninom postaje s deset godina., a stanujući i radeći, dulji dio svog života, upravo u Vodovodnoj, zaslužuje sinonim „Dobrog duha Vodovodne“. Kao vrsni mehaničar motornih vozila, znalac svojeg zanata, 1966.godine oprobao je svoju nadarenost u vožnji motociklima. I te prve godine, na riječkoj utrci osvaja osmo mjesto, da bi godinu kasnije, s dvije pobjede u Banja Luci, u dvije različite klase, krenuo u slavni put uspjeha, što ga je dovelo do najtrofejnijeg motocikliste. Nizao je pobjedu za pobjedom, titulu za titulom. Ostaje upamćen i kao posljednji rekorder nekadašnje riječke „Utrke oslobođenja“, na stazi oko Trsata, što se vozila posljednji put 23.travnja 1972.godine. Tog je dana pobijedio u dvije klase, 175 ccm i 250 ccm, a „Yamahom 250“ odvezao je rekordno vrijeme 1:23,2 minuta prosječnom brzinom 129,496 km/sat. Osamdesetih godina vozi rjeđe, ali ipak ne propušta prvu motociklističku utrku u neovisnoj Hrvatskoj, na Automotodromu Grobnik, 22.lipnja 1992.godine. Bilo je to onog dana kada je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman držao govor na prostoru grobničkog aerodroma.
Na žalost, Kosić je, spletom okolnosti, doživio težak pad, nakon kojeg se dugo oporavljao, nikad više nije sjeo na trkaći motor, ali je, pomalo ostavljen i zaboravljen, svakodnevnicu upražnjavao u svojoj garaži u Vodovodnoj ulici. Od popravka ponekog automobila imao je za ono malo skromnog života, „za koricu“ kruha, kakvim je oduvijek živio. I u pauzi za obvezni „kapučino“.
Upravo je u „svom hramu“, svojoj garaži, 14.studenog 2011.godine, proživio posljednje minute s alatom u ruci.
Marijan Kosić bio je i ostao najveći, slavan, rekorder, miran, tih, povučen i poznat, jednostavno – Mario. Za života je bio legenda. Ostao je to dan danas, bit će i u budućnosti. Njegovo ime i doprinos motociklističkom sportu upisani su zlatnim slovima u oktansku knjigu.
I tako, s godinama, prvotni grafit saživio je s vremenom, ostali su tek obrisi. No, da se ne zaboravi, pobrinuli su se mladi. Ovih dana, ali na pet puta većoj zidnoj površini 185 m2), ovog puta slikovno dočaravajući kompletnu simboliku cijele, osamstometarske, Vodovodne ulice, od početnog tunela sve do Đardina. A znakovito – Kosić na motociklu u više sekvenci.
Vrijedi odskora prošetati ovom, ipak, očito, ne zaboravljenom riječkom ulicom, upoznati njene kutke, popiti kavicu u jednom od kultnih riječkih kafića, „Skradinu“, povesti „ćakulu“ o svemu i svačemu.
U Kvarterskom rječniku o Marijanu Kosiću piše:
„Dobri duh Vodovodne.Motociklistički as, rodio se na Krku.Odatle mu valjda bodulska upornost zaslužna za rekordni broj osvojenih naslova. Nema kutka kojeg njegove gume nisu projurile – stazu oko Trsata, legendarni Preluk i Grobničko polje. Bio je idol generacijama, a baš ovdje, naprijed kada se Vodovodna savije ulijevo, još stoji njegova garaža. Sedamdesete, poneka prije i mnoge poslije, bile su godine kada je popraviti auto kod Kosića bio renome ravan statusnom ugledu u društvu.Riječke bi ceste izgledale drugačije da još postoji jedan kutak Vodovodne. Tamo gdje je Kosić mirno gledao ispod haube“.
A na ruzinavoj garaži, pri dnu, dan danas piše simolična brojka „36“. Bio je to jedan od Mariovih startnih brojeva,….
Iduće je 2021.godine 80 godina od njegova rođenja, a deset od smrti.
HARTERA – NOVO RIJEČKO IZLETIŠTE
Projekt Kvartera zajednički provode udruga Urbani separe, DeltaLab – Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, Sveučilište u Rijeci, Centar za umjetnost i urbanistiku iz Berlina, međunarodna mreža City Toolbox i Goethe Institut Kroatien.
U sveobuhvatnom i višemjesečnom, prvenstveno vikend programu revitalizacije Hartere – novog riječkog izletišta, sudjeluju brojne riječke organizacije, udruge, građanske inicijative i pojedinci među kojima su: Galerija Kortil by Hrvatski kulturni dom na Sušaku, Skateboard klub Kvarner, Kreativni kolektiv Kombinat, Pčelarska udruga Milutin Barač Rijeka, Savez udruga Molekula, Tranzicijska inicijativa Rijeka, Caffe bar Skradin, Radio Roža i Kvart za 5. Sve je dio projekta „Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture“.
Mural o Vodovodnoj i u Vodovodnoj, uz simboliku legendarnog motocikliste Marijana Kosića izvode studenti Akademije primjenjene umjetnosti u Rijeci Petar Pinčić i Marko Zurak sa suradnicima.
MARIJAN KOSIĆ (snimio M.K.)
MARIJAN KOSIĆ (snimio M.K.)
MARIJAN KOSIĆ (snimio M.K.)
Donedavni mural Marijanu Kosiću (snimio M.Krpan)
Dio novog murala posvećenog Vodovodnoj i Kosiću u izradi (snimio M.Krpan)
Zamišljeno se prenosi u stvarnost -uskoro novi mural (snimio M.Krpan)
Jubilarno 15. okupljanje, sa sportskim štihom, obišlo više mjesta južne Istre
Oktanski post istarskog poluotoka, uzrokovan sveprisutnom koronom, prekinut je entuzijazmom i inatom onih strasnih i istinskih zaljubljenika u vozila naše prošlosti. Dovoljna je bila iskrica samopouzdanja i pomoć, uvijek spremnog, tima Oldtimer kluba „Histria“ iz Pule, da i ove godine, tradicijska manifestacija okupljanja automobila i motocikala „Histria oldtimer rally“, upiše svoje jubilarno 15. izdanje.
-Interes je bio veći od odaziva, ali opravdano, zbog pandemije „Covid-19“, dio naših prijatelja i stalnih sudionika, odustalo je od dolaska. No, 40-tak vozila, od kojih poneka bilježe i pozamašnih devet desetljeća, bilo je sudionicima ovogodišnjeg sportsko-prezentacijskog susreta, u kojem smo vozili od Vodnjana, preko Svetvinćenta i Barbana, do Pule. Bio je to još jedan susret starih znanaca iz Hrvatske, Slovenije i Italije, kojim smo održali kontinuitet i u trenutnim okolnostima nastavili onim što svakog vlasnika povijesnog vozila čini sretnim – kazao je u završnici, po dolasku u Pulu, na prostor Foruma, Boris Jurevini, predsjednik Oldtimer kluba Histria i Vespa kluba Istra-Istria.
Pažnju su posebno privlačila dva najstarija automobila Fiat Balilla 508, proizveden davne 1932.godine Slovenca Simona Roliha, koji je do krajnjeg juga istarskog poluotoka, s obitelji stigao iz Ilirske Bistrice, te maleni i uvijek privlačni Topolino, a ovaj posebno bojom karoserije, Fiat Torouno C iz 1951., kojim se ponosi Božo Simonić, iz domicilnog Histria kluba. Kada je o najstarijim primjercima riječ vrijedni posebne pažnje bili su, među motociklima, Moto Guzzi GTV 500 Damira Jelovice iz Oldtimer kluba Rijeke, proizveden 1938.godine, te najstariji primjerak brojnih sudjelujućih popularnih „zavodnica“ – Vespa VBA 150 iz 1958.godine, vlasništvo Davida Jurevinija (OTK Histria). Posebni užitak vožnje, tijekom izuzetno toplog i suncem obasjanog dana, uvijek privlačnim istarskim cestama, što povezuju sela i gradiće, imali su vlasnici prelijepih primjeraka automobila bez krova, cabrio verzija, onih s „pedigreom“, među kojima su se posebno isticali „Alfa Romeo Giulietta“ iz 1962.godine Talijana Guida Botterija i „domaći“ MG B iz 1967. Puljanina Zlatka Kasumovića. Svaki oldtimer ima svojih odlika, pa tako ništa manje oku privlačni nisu bili niti obični ili nabrijani fićeki, jugići i stojadini, spačeki, golfovi i popularne „katrce“ (četvorke), i drugi, i drugi,…
U rezultate sportskog dijela manifestacije, bodovane za Otvoreno prvenstvo Hrvatskog saveza povijesnih-starodobnih vozila, uvrštena su 22 automobila razvrstana u četiri kategorije i 14 motocikala, iz tri kategorije. Pobjednicima su proglašeni: automobili – kategorija D Simon Rolih (Slovenija, Fiat 508 Balilla), F – Boris Rabar (Histria Pula, Fiat 850 Sport), G – Andrej Benčić (Histria Pula, Alfa Romeo Gulia), H – Emil Otočan (AMK Pula-Pola I, Renault 4 TL); motocikli F – Damir Jelovica (OTK Rijeka 1996, Moto Guzzi GTV 500), G – Gianpiero Giraldi (Italija,Turismo Speciale), H – Angelo Petruzzi (Italija, Vespa PX200).
Svi će sudionici ovogodišnjeg „korona“ susreta, jer po tome će se pamtiti ova čudna 2020.godina, zasigurno ponovu u Istru, na znani Histria rally, vjerujući u one stare i obične, zdrave i vesele, daleko brojnije susrete. Organizatorima, kojima su pomogli i prijatelji pulskih klubova i od ranije znanih poslovnih partnera, za trud palac gore i čestitke na još jednom lijepom susretu i povratku u prošlost. Onu oktansku, na dva i četiri kotača.
15.Histria auto-moto rally (snimio M.Krpan)
Cabrio iz sjene (snimio M.Krpan)
Fiat 508 Balilla iz 1932. Simona Roliha (snimio M.Krpan)
Fiat Torouno C iz 1951. Bože Simonića (snimio M.Krpan)
Simbiličko obilježje svakog vozila (snimio M.Krpan)
Svetvinčenat – jedan od domaćina 15.Histria rallya (snimio M.Krpan)
Svakodnevnica nas uči da danas jesmo – sutra nas već nema. Posljednjih godinu i pol, gotovo da nema mjeseca u kojem se nismo suočili s gubitkom nekoga u miljeu oktanskog sporta, bilo mlađe, bilo starije dobi. Tužna vijest uvijek zatekne, nije nimalo blaga.
Nakon ne tako duge, ali teške bolesti, napustio nas je Ivica Čatoš, u svojoj 73.godini. Najveći dio svog životnog i radnog vijeka posvetio je oktanima, svemu onome što taj pojam objedinjuje i bolje kazano – opslužuje. Do posljednjeg trenutka časno i odgovorno obavljao je dvije znakovite i nimalo lake dužnosti. Iako u mirovini, tek dvije godine, bio je tajnikom Motociklističkog kluba Kvarner, a višegodišnji je potpredsjednik Hrvatskog motociklističkog saveza.
Ivica je ranih 90-tih godina, prije tri desetljeća, svoj radni vijek nakon riječkog Brodomaterijala, tada pomalo nenadano, nastavio u Moto klubu Kvarner. Kako je okosnica djelatnosti ovog sportskog kolektiva Automotodrom Grobnik, od prvog je dana prolazio niz zadaća, prvo referenta, a potom rukovoditelja automotodroma, da bi dugi niz godina bio direktorom Kluba, funkciji koja je samo administrativno posljednjih godina promijenila status u tajnik Kluba. Zadaće, osobne, ali cjelokupnog tima bile su odgovorne i za budućnost izuzetno važne. Njegov je rad i rezultate ponekad bilo teško javno zamijetiti, jer nisu bili tog tipa. Ali, svojim izuzetno moralnim i odgovornim pristupom, svojom posvećenošću klubu i prvenstveno cjelovitosti objekta Automotodroma na Grobničkom polju, niz je godina radio na objedinjavanju sveobuhvatnih imovinsko-pravnih poslova i suradnje lokalnih jedinica samouprave i državnih tijela, sve s ciljem da se statusno riješi opstojnost ovog objekta, čijim se prvim koracima revitalizacije, unatrag dvije godine i osobno radovao, znajući da je u mnogim detaljima upravo i on dao svoj pečat.
Povjerenje rukovodstva Kluba i Uprave Automotodroma Grobnik d.o.o., kruga suradnika s kojima je svakodnevno doprinosio, Ivicu Čatoša su prometnuli u osobu kojoj se vjerovalo, koji je odgovorno obavljao svoje zadaće, koji je zavolio i brzine, oktane i miris benzina, onako sa strane, ali znakovito i s posvećenošću. Rukovodio je administrativnim poslovima Kluba koji je nizom godina nagrađivan najuspješnijim, ne samo u sportskim, već posebno organizacijskim poslovima. Uključenost u rad nacionalne asocijacije prepoznata je i kroz odgovorne funkcije prvo člana UO, a potom i potpredsjednika HMS-a, a djelovao je kao nositelj sudačke licence i u lokalnim asocijacijama. Nizom je godina stekao širok krug znanaca i poslovnih partnera, često prijatelja.
Uz sve poslovne obveze, odgovornost u životu posvetio je i obitelji, radujući se svakom osobnom i poslovnom uspjehu svojih sinova, a ljubav neizmjerno izražavao onima najmanjima, unucima.
I kad to najmanje očekuje, čovjeka zadesi bolest. Ivicu je slomila u relativno kratkom vremenu, prerano i nenadano. Ostat će u sjećanju njegova ustrajnost, uglavnom smirenost i posvećenost zadaći koju si je sam zadao ili preuzeo kao odgovoran pojedinac. Sve u interesu zajedničkog uspjeha.
Automotodrom Grobnik i Moto klub Kvarner, a posebno obitelj Čatoš, izgubili su časnog i dragog čovjeka, kojeg se vrijedi dugo sjećati.
Nakon duge i teške bolesti napustio nas je Igor Puž, istaknuti sportski i društveni djelatnik, dugogodišnji predsjednik Autokluba Opatija.
Svoj radni vijek, sve do umirovljenja, proveo je u Brodogradilištu 3.maj, a potom u tvrtki Mariterm. U mladim je danima svoje slobodno vrijeme počeo posvećivati auto moto sportu, kao sudac s brojnim odgovornim zadaćama, a tijekom više od 50 godina aktivnog rada obilježio je, svojim znanjem, stručnošću i iskustvom, brojne oktanske manifestacije, počev od legendarnih motociklističkih utrka na Preluci, potom na Automotodromu Grobnik, a najviše obola dao je u svom matičnom Autoklubu Opatija, na čijem je čelu proveo više od dva desetljeća, sve do smrti.
Niz je mladih sportaša prošlo kroz redove opatijskog kluba, jednog od klubova velike četvorke kvarnerskog područja, obzirom da je AK Opatija, uz Autoklub Matulji, Autoklub Rijeka i Autoklub Ina Rijeka, ustrojem i tradiciojom, bio nezaobilazni faktor automobilističkog i motociklističkog sporta, bilo u organizacijskom pogledu, bilo u rezultatskim uspjesima pojedinačne i ekipne konkurencije. Zasigurno, u današnjim okvirima, prepoznatkljiva i kultna manifestacija je znani „Rally Opatija“, kojem je upravo Igor Puž posvetio najveći dio svoje uspješne karijere sportskog djelatnika, u više od 30-tak godina kontinuiteta otkako se ta manifestacije, usprkos svojim teškim vremenima, održala, a koju posljednjih godina, na svojim plećima nose mlađe generacije opatijskog kluba. Među njima su neizostavno sinovi Dražen i Smiljan, koji su u oktanske vode, uz oca Igora, uplovili od ranih dana, da bi danas stasali u izvrsne suce auto sportova, bez čijeg je doprinosa nezamisliv, prvenstveno, bilo koji projekt Autokluba Opatija, ali i veliki broj manifestacija na području Kvarnera, Istre, a i širom Hrvatske čiji su nositelji drugi klubovi. Posljednjih godina, svjestan svoje bolesti, nije se predavao, Igor je bio uz sve operativne zadatke realizacije Rallya Opatija, onako iz sjene, ali savjetom i znanjem, kojeg je prenosio na generacije čija je zadaća sada nastaviti putom kojim je, uz krug svojih istomišljenika, prijatelja i suradnika, generacijski srodnih, vodio aktivnosti Autokluba Opatija sve do svoje 72.godine života. Bolest je bila jača od želje za životom, a trenutne objektivne okolnosti s kojima smo suočeni, uzrokovale su tihi oproštaj u krugu uže obitelji.
Igor Puž je, uz funkciju čelnog čovjeka opatijskog autokluba, niz godina bio članom Odbora za autosportove Hrvatskog auto i karting saveza s odgovornim funkcijama sportskog direktora za auto rally, a potom i autocross, bio je član Upravnog odbora Automobilističkog saveza PGŽ, svojedobno predsjednik Sportskog saveza Opatije i član Gradskog vijeća Opatije.
Uz brzine i oktane, Igor Puž svaki je slobodni trenutak posvećivao, izuzetno aktivno, još jednoj neizmjernoj ljubavi – planinarstvu. Mnoge su planinarske staze osmišljene i markirane upravo njegovim djelom, a nemali je broj brda i planina kojima je prohodao i koje je upisao u svoj životopis kao član opatijskih planinarskih društava Orljak i Opatija.
Opatijska šetnica, lungomare, Zert i Mrkat, klupske prostorije i obiljesko okruženje, pamtit će čovjeka koji je svoj život posvetio profesionalnim zadaćama poduzeća u kojima je radio, ali i oktanskom sportu kojeg je neizmjerno volio.
Hvala Igore za sve što si učinio, hvala za niz višegodišnjih zajedničkih suradničkih dana, u različitim okolnostima, za projekte kojima si se dao u cjelosti.
Prije desetak dana Rally Kumrovec bio je tek prva automobilistička manifestacija, od 50-tak koliko ih je upisano u kalendar ovogodišnje sezone Hrvatskog auto i karting saveza. Protekao je i više nego dobro, uz veliki broj posada iz čak devet zemalja i pred velikim brojem gledatelja, tijekom dva dana, duž svih brzinaca. Ali, ciljnom zastavom tog natjecanja, na žalost zbog objektivnih okolnosti u kojima smo se svi našli, privremeno je spušten zastor hrvatskog automobilističkog sporta.
Upravni odbor Hrvatskog auto i karting saveza, sukladno nastaloj pandemiji i poteškoćama uzrokovanih širenjem virusa „Covid-19“ (korona), te preporukama nadležnih državnih i sportskih instutucija donio je odluku o prekidu svih natjecanja, nacionalnih i regijskih, kao i seminara za suce i vozače, te sjednica odbora i komisija svih razina do 1.svibnja 2020. Ova se restrikcija ne odnosi jedino na natjecanja digitalnog motorsporta, ove godine najvljenog kao nove „discipline“ u domaćim okvirima, čiji bi početak trebao biti kroz koji tjedan. Uz sve to, svim nositeljima HAKS-ovih sportskih licenci preporučeno je da ne participiraju na bilo kakvim automobilističkim i karting natjecanjima izvan Hrvatske, u istom vremenskom periodu, za sada slijedećih 40-tak dana.
Termin održavanja promijenit će tako autoslalom u Prelogu, predviđen 28.ožujka, Rally Opatija s početka svibnja ima namjeru„preseliti“ u drugu polovicu studenog, a u kalendaru su „prekriženi“ do daljnjega kronometar vožnja u Taru (5.travnja), ocjensko-spretnosne vožnje u Dugom Selu i brdske utrke u Makarskoj, planiranih za 19.travnja. Otkazano je i bodovanje Kupa Hrvatske u kartingu na utrci u Austriji (20.ožujka). Za sada opstaje termin međunarodne brdske utrke Stubičke Toplice (10.svibnja), ali s podsvijesnom mogućnošću orgode, dok je jedno natjecanje otkazano iz tehničkih razloga. Naime AK Poreč Motorsport otkazao je kronometar za PH u Labinu 26.travnja obzirom na nemogućnost korištenja određenih površina industrijske zone koje su trebale biti dio provođenja natjecanja.
Da li će sve odgođene priredbe u dogledno vrijeme, kada se zloglasni virus povuče iz naše svakodnevnice i omogući nam normalniji životni tijek, pronaći nove slobodne termine teško je reći. Mnogi će pokušati „pobjeći“ u krajnju jesen, ali tada će ili biti, da se našalimo „srijedom i subotom“ vožene utrke, ili istog vikenda na pet strana Hrvatske pet različitih utrka.
Vrijedi spomenuti da je i Automotodrom Grobnik, za sada do početka travnja, obustavio sve aktivnosti korištenja staze i objekata jedinog nam i kultnog oktanskog „svetišta“.
No, kako god bilo, samo ne ovako. Korona je najlošiji sponzor sporta.
Zato, zdravlja i igara!
Prev
