ŽENA ZA VOLANOM I UZ MIRIS BENZINA

Zašto samo tog jednog dana u godini svi pričamo o ženama. Žena mora i treba biti tema pozitive svakodnevnice, jer bez žene ne prolaze niti – oktanska natjecanja. Drage, lijepe, simpatične, pametne, spretne, uspješne, obrazovane, …. – sretan Vam Dan žena !!

Slušam sinoć neke od vijesti i informacija o statistici vezanoj za žene. Zapelo mi za uho ono – više je žena nego muškaraca u, ovoj jadnoj „napaćenoj“, Hrvatskoj. I neka je. I neka ih bude.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri bio sam i još uvjek sam ona manjina koja je ženu za volanom poštovala. Što više – cijenila. Nezaboravni su bili dani realizacije velebnih ženskih auto rallya – prije svega onog u Zagrebu, pa potom i onog riječkog, koji se, uzgred rečeno, pod mojom 20-godišnjom dirigentskom palicom i najdulje održao. Bilo je i splitskih, dugoselskih, opatijskih i matuljskih, bujskih i buzetskih, samoborskih i inih drugih manifestacija posvećenih isključivo ženama za volanom, ženskim posadama, u njihovu čast, prvenstveno povodom Međunarodnog Dana žena. Imali smo jako, slobodno ću to tako ocijeniti, Državno prvenstvo, ali navršit će se, kroz koji mjesec, već dva desetljeća da ga nema. Zašto ? Zašto mi, manjina, ne „zbijemo te lude glave“ i ne napravimo tim našim dragim, lijepim, simpatičnim, spretnim, uspješnim, obrazovanim,… ženama njihovo automobilističko natjecanje. Ako ima još koji, a znam da ima „luđak“, nek stane uz mene, ja ću na čelo kolone. Jer netko uvijek mora podmetnuti – leđa. A ova su istrpila – svašta. Od žena mi neće biti slabija. Naprotiv,….

Prije godinu dvije pisao sam o brojnim ženama za sportskim volanom u ona neka davna vremena. I naravno, koliko god sam se ispričao na mogućoj pogrešci, omaklo mi se. Jednostavno, zaboravio ili ime „skliznulo“ s mojih bilješki. Ma svih Vas se, tamo od sredine 70-tih, sa zadovoljstvom sjećam i drago mi je, bilo gdje i bilo kad, sresti neku dragu vozačicu koja je „žarila i palila“ po hrvatskim (ali i ino) sportskim asfaltima. Naravno, sjetimo se i onih kojih među nama više nema. Zato ću samo jedno ime spomenuti, a utkano je i u Memorijal njena imena – legendarna Muca – Mira Nikolić. Neprikosnovena !

ČEŽNJA – POBJEDNIČKO POSTOLJE

Tu istu dragu Miru zamijenile su kasnije, a i danas, na stazama, neke druge prpošne vozačice, u različitim disciplinama, žene kojima sa zadovoljstvom uručujemo priznanja na natjecanjima ili na završetku sezone. U okvirima Hrvatskog auto i karting saveza 40-tak ih je licenciranih, od kojih se njih gotovo polovica našla na završnim pobjedničkim postoljima. Najvišu stepenicu, prošle su godine, osvojile tako Iva Damarija, Luisa Božičević, Ines Romina Bressan i Gorana Hunić, a praktično, njima uz ramena, stajale, s osmijehom na licu: Ivana Robić, Aleksandra Jurdana, Dalila Delimehić, Sanda Tolić, Stefani Mogorović, Doris Labinjan, Ljiljana Kamenar, Sandra Martić, Alexandra Varadi, Jasna Tomažić, Jasna Durak, Nicol Baričević, Mirela Stern i Marina Lisica.
Na domak postolja bile su i Maja Sabol, Dora Ravenščak, Maria Rumpler, Sanda Tolić, Anamarija Madžer, Aleksandra Kovačić, Elena Golojka, Lidija Šimunčić, Ana Čižmek, Dijana Kuprešak, Marina Barada, Anja Gorup, Ines Balić, Klaudija Dolski, Amira Bradarić, Elena Golojka, Sanja Paradiž, Kristina Harapin i Lana Šavko.

Ženu za volanom, ženu za sportskim volanom, dostignuća svih onih koje su se odvažile upustiti u nadmetanja, ili im se, na žalost manjini pružila ta prigoda, treba cijeniti. I na ovim našim prostorima bilo je i bit će onih dama koje su dobrano znale „namazati“ predstavnike jačeg spola. Ma kako god to oni podnijeli.

TRI „ĆOŠKA“ STOLA U RUKAMA – SUTKINJA

Ima u nas natjecanja u kojima više od tri „ćoška“ stola drže žene – automobilističke sutkinje. Ili onih u kojima su izuzetno važna karika organizacijskih i sudačkih poslova. Sa sudačkom licencom, u okvirima HAKS-a, djeluje strotinjak pripadnica ljepšeg spola. Poneke su, u (više)godišnjem kontinutetu, na odgovornim zadaćama poput Nevene Skočić, Gabrijele Jerman, Maje Plavčak, Lane Gregurek ili Suzane Pokos, poneke se dokazuju ulogom direktorica na utrkama poput Mirjane Šimek-Bilić, Katarine Ćuk ili Matee Makek, a odgovorne administativne zadaće teško mogu proći bez Zrinke Čegelj, Elene Golojke, Martine Puž ili Jelene Muhvić,… zar zamisliti poneki start ili žiri bez Hajdi Vivoda, Koraljke Tomičić, Jasne Brčić Mihok ili Džanele Blažević. Da mi ne bude zamjereno, samo ću nabrojati imena gotovo svih preostalih sutkinja ( i to slijedom dostupnog mi dokumenta, brojna se imana ponavljaju više puta): Kristina, Jasna, Tamara, Ana, Irena, Ana Dora, Verica, Kristina, Emilija, Božica, Martina, Nives, Ivana, Sanja, Martina, Nataša, Nevenka, Danijela, Višnja, Lea, Lidija, Petra, Tatjana, Tena, Katica, Jasna, Tea, Katarina, Ines, Jasna, Željka, Monika, Jasenka, Branka, Vesna, Katarina, Maja, Željka, Narcisa, Kristina, Goranka, Tea, Renata, Mirjana, Branka, Maja, Snežana, Ksenija, Ivana, Sandrine, Antonija, Lana, Ljiljana, Dubravka, Adreja, Meri, Marina, Anita, Antonia, Maja, Anđelka, Mirela, Dalila, Tina, Tanja, Sonja, Sandra, Amira, Marina, Martina, Ivana, Marina Kiara,….

Drage žene, hrabro naprijed, brzo, brže, najbrže. Do pobjeda, do postolja, do slave. Kad se jednom proba – sve ide glatko.Volan, znate to već – nije bauk.
Ne zamjerite na subjektivnosti, svaka se greška ispraviti – da.

Drage dame – sretan vam Međunarodni Dan žena !

Miroslav KRPAN