BOJAN TOMIĆ, državni prvak brdskih utrka

20 pitanja:

PREDODREĐEN ZA – PRVAKA

Brz, beskompromisan, srčan – i prvak. Svake godine prati ga isto pitanje…koliko daleko može? I zaista – pravo je pitanje koliko nas je vjerovalo da će na kraju protekle sezone brdskih autoutrka postati prvak Grupe H, klase H16, završiti na petoj poziciji ukupnog poretka Kategorije I, te osvajiti klasu H-2000 Regije Zapad HAKS-a. I dok je na početku sezone vladalo poprilično čuđenje izborom iznimno teške klase do 2000 ccm mnogi su smatrali da će u prvoj sezoni nastupanja, u ovoj klasi, on zapravo pripremati sebe i vozilo za sezonu 2012. Međutim, njegovi planovi bili su poprilično drugačiji. Na kraju je još proglašen i kao najuspješniji automobilist – junior sezone 2011., te najuspješniji junior na brdskim stazama.

Riječ je, naravno, o Bojanu Tomiću i prepoznatljivoj narančastoj Škodi Octaviji, članu Autokluba „Klek „ iz Ogulina, vozaču koji je postao poznat i prepoznatljiv po tome da će od sebe i vozila uvijek pružiti 120%.

Prvo pitanje je vrlo jednostavno – zašto si cijelu sezonu vozio s motorom 3.0?

Haha…pa nagovorio me tata…

Naravno, šala mala. Što trebamo znati o Bojanu Tomiću?

Rođen sam u Ogulinu 1.veljače 1990. godine, gdje sam završio i srednju Elektrotehničku školu i maturirao s pet, kao najbolji učenik. Trenutno sam upisan na Prometni fakultet u Zagrebu, gdje zbog obaveza provodim i najviše vremena.

Vratimo se malo u prošlost i prisjetimo se tvojih prvih kontakata s autosportom?

Prvi nastup imao sam 2008. godine u Škoda Fabia Junior Kupu. Nazvao me Lipošćak i rekao da ima Fabiu viška na raspolaganju i želim li probati voziti kao njegov momčadski kolega za SAK „Split“. Nismo imali ništa od opreme, a ponajmanje iskustva. Posudili smo sve, a gume smo koristili od ostalih natjecatelja – one promijenjene poslije treninga. Odvezao sam cijelu sezonu koja se sastojala od četiri utrke na Grobniku i jedne u Dugopolju. Na kraju premijerne sezone završio sam na trećem mjestu konačnog poretka, ali ipak u najdražem sjećanju ostala mi je dramatična prva utrka na kojoj sam pobijedio. Zbog kašnjenja sam tada startao krug zagrijavanja iz boksa, te naravno start utrke sa zadnje pozicije. Odradio sam dva pretjecanja, Malinarić se prevrnuo, a vodeći Lipošćak i Rajčić su se u žaru borbe dotakli i završili privremeno izvan staze što je mene plasiralo na vodeću poziciju koju do kraja utrke nisam ispustio. Ja ustvari u prvom trenu nisam ni znao da sam pobijedio jer sam mislio da je još netko prošao ispred mene, a onda sam saznao da sam prvi i to je bilo to. Tata se ustvari puno više šokirao nego ja. On je prije te utrke više govorio da idemo probat pošto imam veliku volju, ali da je to skup sport, da se mogu razbit i slično, a nakon trke više je „uhvatilo“ njega nego mene…

Koga danas više drži?

Mislim da je danas podjednako…

Tada si vozio za SAK „Split“. Kako je išla kronologija idućih sezona?

Za SAK „Split vozio sam dvije sezone. Prvu koja je ujedno bila i zadnja u Fabiama, a u idućoj sam se prebacio na brdo koje mi se oduvijek i više sviđalo. Prvi nastup bio je u Ogulinu s „Opel Corsom“, a potom u Buzetu s „Yugom“. Nakon toga uslijedio je u istoj sezoni i nesretni Skradin gdje sam razbio vozilo, tako da ta sezona nije bila dobra. U Splitu tada nisam imao riješene startnine, a jedini „brdaš“ u to vrijeme bio je Branko Krstulović.

U 2010. godini promjenio sam klub i prešao u AK „Klek“ Ogulin. Želio sam voziti i biti s dečkima iz Ogulina gdje je bilo dosta brdaša. Sezonu sam odvezao s „Yugom 1.6 16v“ i dovezao se na kraju do drugog mjesta zahtjevne klase H-1600.

Kako je danas u „Kleku“? Jesi li zadovoljan?

U globalu jesam. Danas situacija nigdje nije idealna. Mislim da svi moramo više poraditi na dogovorima i kada se nešto dogovorimo gledati da se navedeno ispoštuje.

Ali AK „Klek“ doživio je i velike promjene?

Da, otišli su Majić i Krainc, braća Jaketič još su ranije smanjili broj nastupa, tako da je Klub koji je još nedavno bio viceprvak Hrvatske spao na dva vozača. Uz mene je tu još i Pleše. Ja osobno očekujem da se naš dogovor ispoštuje i mislim da je realan, budući da ove godine ne organiziramo neka natjecanja i troškovi smanjeni.

Prijeđimo na prošlu sezonu. Sam znaš da te s obzirom na konkurenciju i vozače nisu smatrali konkurentom za osvajanje klase do 2000 ccm. Ipak dogodilo se suprotno, a kao nagrada stiglo je i vrlo važno osvajanje grupe H?

Iskreno – ja sam se samo nadao da ću osvojiti klasu, ali nisam to očekivao. Realniji je bio plasman među prvom trojicom, jer su još u klasi bili Majić i Rubelj. O samoj grupi H i poretku juniora nisam niti razmišljao. Moja nadanja su bila potajna, nisam nikome smio to niti spomenuti. Tata me upozorio da mi je prva sezona i da ne razmišljam o prvim mjestima jer su u klasi puno iskusniji vozači. Ipak, na kraju smo došli do vrha i pobrali brojna priznanja kao nagradu za trud uložen kroz sezonu.

Vozilo – Škoda Octavia?

Nekadašnje kup vozilo s prerađenim motorom 1.8 kupio sam od Cvetka Jaketiča. Pošto je bilo vrijeme za reparaciju motora na prijedlog Milana Brozinića- Page složili smo i ubacili motor od 2000 ccm koji je na početku davao snagu od 219 KS. To nas je poprilično razočaralo i moram reći da smo očekivali više. Tako smo odvezli dvije trke i nakon toga ponovno složili motor, digli ga na 233 KS i tako odvezli do kraja sezone. Na trapu nismo radili ništa posebno, više se time zabavljamo u pripremi za ovu sezonu.

Koji ti je najdraži nastup do sada općenito? Spomenuti Grobnik ili neka druga utrka?

Nije Grobnik, to nikako. Zapravo tek kada sada gledam vidim koliko sam tada malo znao o vožnji. Kao najdraže istaknuo bih Buzet 2010. i 2011. godine. Poklopile su mi se neke stvari i odvezao sam obje godine s guštom i ostvario odličan rezultat.

Tko te prati na natjecanjima, tko je najveća podrška i pomoć u boksu?

U pravilu nas putuje troje, ja, mama i tata, a na pojedinim utrkama pridruži nam se i sestra, najčešće u Buzetu i Dubrovniku. Prijatelji se dosta često pridruže u svom aranžmanu prijevoza. Sam automobil na natjecanju u pravilu održava tata, a kada je prisutan pomogne nam i Cvetko Jaketič. Kada smo doma pripremu auta uz nas radi Milan Brozinić – Paga.

Poznat si i po objavljivanju „onboard“ snimaka svih vožnji na internetu?

Tako je. Tko želi nek gleda, a tko ne neka ne gleda. Kad sam počinjao voziti uvijek sam tražio tuđe snimke i razmišljao o tome kako ih ima malo. Ja stavljam sve, i dobre i loše vožnje, pa neka ljudi pogledaju. Možda netko nešto i nauči.

Komentari snimaka?

Najviše ih imam kad se „razbijem“. Onda mi ljudi znaju svašta napisati pa bude svakakvih gluposti. Jedan mi je tako komentirao kad sam u Buzetu okrznuo ogradu da je vožnja „katastrofa“. Kad sam u Splitu naletio na mokri dio staze i udario u bankinu jedan mi je napisao da se ne mogu s Yugom trke vozit , drugi da mi nevaljaju kočnice, a treći da mi je pukla guma…svi sve znaju. Naravno, bude i dosta pozitivnih komentara i podrške.

Imaš li uzora među hrvatskim vozačima ili nekoga koga bi istaknuo?

Uzora, da bi želio biti kao netko, nemam. Postoji nekolicina pojedinaca kojima se „čudim“. Recimo za Butorca sam znao da odlično vozi još dok sam ga gledao u Cliu, ali prošle sezone me ponovno jako pozitivno iznenadio u formuli.

Spomenuo bih i Dimitrijevića koji s autom koji su radili u svojoj garaži vozi jako blizu Bradariću i Kraincu, a kojeg sam gledao još dok je vozio Clio kad sam ja samo gledao brdske utrke. Šteta je što ne objavljuje svoje „onboard“ snimke, volio bi ih pogledati. Možda bih ga istaknuo i kao najboljeg u prvenstvu po mom mišljenju.

Staze?

O.K. su mi Učka, Skradin, Malačka, a posebno Buzet zbog publike i atmosfere. Sve su različite i posebne na svoj način. Dubrovnik mi se ne sviđa, i to mogu reći za obje staze koje smo vozili u zadnje vrijeme.

Sponori?

Najveći sponzor je tata, što znači da se financiramo sami. Od ostalih sponzora više na prijateljskoj bazi pokrijemo svega nekoliko postotaka ukupnih troškova.

HAKS ? Brdo ?

Dao bi ocjenu 4. Smatram da je stanje zadovoljavajuće i dobro je da postoje ljudi poput Nevene koji su nam uvijek na raspolaganju. Samo brdo je najjača disciplina autosporta i to govori dovoljno. U brojnosti je blizu jedino autoslalom. Imamo tu i Marina Ferlana koji radi s vozačima, sluša, uvijek je prisutan i vidi se da mu je stalo.

Planovi za sezonu 2012. ?

Nije mi prioritet odvesti cijelu sezonu budući da bolje od ovosezonskog rezultata ne mogu postići. Na prvu trku dolazimo sigurno, a dalje ćemo vidjeti. Buzet sigurno, a veća želja nego voziti cijelu sezonu bila bi mi nastup izvan granica Hrvatske, naprimjer u Verzegnisu ili Ilirskoj Bistrici.

E pa sretno Bojane. Ostvarili Ti se snovi i – realne želje.

Razgovarao: Mario JURIŠIĆ

Snimci: M. Krpan