Aljoša Kinkela (AK Opatija)
Aljoša Kinkela, maskota klase 4 Prvenstva Hrvatske u autoslalomu, uvijek nasmijan i za šalu spreman. Simpatični Opatijac radi kao vozač vatrogasnog vozila u Opatiji, oženjen je i privatno vozi Zastavu 750, dobrog starog Fiću. Dosljedan svom stilu odgovorio nam je na nekoliko pitanja.
Koliko dugo se baviš automobilizmom?
Od 1994.godine, a počeo sam sa ocjensko spretnosnim vožnjama ( OSV). Neću se hvaliti rezultatima jer nikad se nisam približio petnaestom mjestu u klasi, a kamoli generalci. Prvi put nastupio sam u Bujama s mojim trećim Fićom. Okušao sam se i kao predvozač na rally-u s iznajmljenim Fiat Unom 1.6, koji je završio katastrofalno. Kasnije sam, ponovo u Fići, odvozio još dva rallya kao predvozač. Kada je autoslalom uveden kao disciplina u Prvenstvo Hrvatske, kupio sam svog devedesetog Fiću i krenuo s njim na natjecanja. Imam ga i danas. U počecima autoslaloma bio sam dosta dobar, a onda svake godine sve lošiji. Ulaganja su bila minimalna, a konkurencija je brutalno napredovala rastući iz godine u godinu.
Kako si zadovoljan prethodnom sezonom?
Za mene je prošla sezona najgora ikad. Nisam baš planirao završit na desetom mjestu u klasi. Naravno, kao i uvijek, za sve je kriva konkurencija koja je opaka, naročito cure u klasi 4, koje su me oduvijek ometale u postizanju vrhunskih rezultata.
Što te privuklo automobilizmu?
Sasvim slučajno sam se njime počeo baviti. Skupilo se nas nekoliko prijatelja pa smo se išli malo natjecati, a najviše družiti, samo da nismo doma (bili smo jako mladi). Nakon toga, puno njih je odustalo a ja sam nastavio. I nije mi žao. Odlazeći na natjecanja, proputovao sam i vidio cijelu Hrvatsku. Nikad nisam previše razmišljao o rezultatima, oni dođu kad se najmanje nadaš. Puno više sam na natjecanja odlazio radi društva i zabave. Poslije sam našao i djevojku Laru koja je sa mnom vozila nekoliko godina, pa je to odlaske na utrke učinilo još ljepšima. Sada je ona moja draga supruga kojoj ovim putem zahvaljujem na podršci koju mi pruža.
Tko ti održava automobil?
E ovo je najlakše pitanje. Sam održavam svoje trkaće vozilo. Svake sezone promijenim ulje u motoru i filter ulja. Ako su mi gume uništene kupim si nešto polovno i provjerim svjećice – ako ćete vjerujte ako ne, ne morate.
Kakav je odaziv sponzora?
Sponzori trče za mnom i ja jednostavno ne znam kako da potrošim novac od njih. Daleke 1998. godine uspio sam nažicati dvjesta kuna i otišli smo u Split na četiri dana. To je sve.
Planovi za sezonu 2011?
Sezona će proteći u malo laganijem tempu, tako da ću vozit samo regiju. Normalno i promijeniti ulje i filter ulja..hahaha
Imaš li neki savjet za mlade koji se žele baviti ovim sportom?
Hm hm. Ovako..gume, benzin, dijelovi, popravci, spavanje po pansionima, nerviranje na utrkama, nikad doma – sve to nešto košta . Za bavljenje ovim sportom potrebno je dosta odricanja – kako od slobodnog vremena, tako još više iz novčanika. Onima koji to stvarno vole, nije ni to teško.. Samo neka se mladi bave nekim autosportom, nešto će se naučit od nas starih iskusnih prekaljenih „šoferina“. Ako niš drugo bar će se koliko toliko kulturno ponašat na prometnicama.
Autor: Iva Peruško
