33. izdanje izazovnog, surovog i najčuvenijeg Rallya Dakar
SVJETSKI SPEKTAKL U JUŽNOJ AMERICI BEZ HRVATA NA STARTU
Piše: Miroslav KRPAN
Upustiti se u avanturu zvanu „Rally Dakar“ očito je jače i od čovjeka. No, ne toliko jako obzirom da iz godine u godinu, tako već 33. puta na startu tog u svijetu zasigurno najtežeg, najsurovijeg i najčuvenijeg oktanskog spektakla uvijek ima na stotine sudionika. Iako im broj ponekih godina opadao, ne zbog interesa koliko zbog posljednje tri godine promijenjene ustaljene europsko-afričke rute onom po južnoameričkom kontinentu, interes sudjelovanja na tom se događaju ne smanjuje. Rally Dakar dan je danas po gledanosti u samom vrhu top pet svjetskih događaja i to slijedom: 1. olimpijske igre, 2. svjetsko prvenstvo u nogometu, 3. biciklistički „Tour de France“, 4. Rally Dakar i 5. europsko prvenstvo u nogometu.
Fascinantne su brojke kada je pitanju taj spektakl. Za start 1. siječnja 2012. godine 472 sudjelujuća vozila na listi je prijavljenih u četiri kategorije, gotovo šest tisuća ljudi sudjeluje u pripremi i realizaciji manifestacije, medije predstavlja blizu tisuću novinara, sam start i 15-dana jurnjave bespućima prati 50-tak vodećih svjetskih televizijskih kompanija, uz sudionike u pratnji sudjeluje više od 4.500 različitih vozila, a za kraj ovog nabrajanja ostavili smo podatak o prisutnim gledateljima na samom startu: u Barceloni svojevremeno 450.000, a 2009. u Buenos Airesu 600.000 gledatelja, koji je i sadašnji rekorder sa 2,5 miliona gledatelja !!!!
OD EUROPE PREKO AFRIKE DO JUŽNE AMERIKE
Godine 1976. Thierry Sabine jedva je preživio jurnjavu svojim terencem po Sahari , a već je 1977. godine osmislio prvi Rally Dakar sa startom u Parizu. Samo dvije godine kasnije, dan po Božiću uoči starta tada 170 sudionika Sabine im je poručio: „Još imate vremena odustati. Kasnije povratka nema i nemojte poslije reći da vam nisam rekao!“. Znakovite riječi legendarnog začetnika i dugogodišnjeg organizatora dovoljne su u ocjeni težine sudjelovanja. No, ipak mnogima je i dalje, upustiti se u avanturu Dakar više od izazova. Očito i znak prestiža.
Prvi Rally Pariz – Dakar“ startao je u Parizu čije je ime nosio i u nazivu na Place du Trocadero 26. prosinca 1978. godine. Startalo je 80 automobila, 90 motocikala i 12 kamiona – ukupno 182 vozila. Poslije 10.000 km od čega je 3.168 otpadalo na brzinske ispite, a vozilo se kroz Francusku, Alžir, Niger, Mali, Uper Voltu i Senegal do cilja su stigla 74.
I tako niz godina sve do 1994., zbog ekoloških boraca za početak odselio se startom u Marseille, potom se selio u zemlje bliže afričkom kontinentu, u Španjolsku Barcelonu, u Portugal – Lisabon, da bi u konačnici cijeli rally preselio na južnoamerički kontinent. Na afričkom se kontinentu „selilo“ od Maroka i Mauritanije, do Senegala i Sinaja. Sa crnog su ih kontinenta „otjerale“ ozbiljne i opasne prijetnje, a potom i odmazde. Prije nekoliko godina očita je želja bila povratka na europsko tlo i to već 2011. godine. I ne samo zbog atraktivnosti starih ruta, već prvenstveno i zbog očitog financijskog ponora prve dvije južnoameričke godine. No, promijenilo se ponešto, pa eto ove godine Dakar Rally je očito ojačao i povezao zapadnu sa istočnom obalom južnoameričkog kontinenta.
FILIPOVIĆ „KRIV“ ZA MAŠKARANI „PARIZ-BAKAR“
Među tisućama nepoznatih avanturista znakovit je i broj poznatih automobilista ili motociklista koji su pohodili i pobjeđivali na „Dakaru“, ali ipak ni Dakar nije mogao proći bez sudjelovanja hrvatskih vozača. Tako se prvi 1990. godine iz Pariza put Dakra u „Land Roveru T2“ upustio do tada jedan od najtrofejnijih domaćih automobilista legendarni Tihomir Filipović. Moto mu je bio „Probao sam sve, pa i to!“ i stigao do cilja. Devet godina kasnije ( 1999.) zbog „avanture“ motociklom „KTM 660 LC4“ u pustinju se upustio Patrik Polimac bilježeći zapažene etapne rezultate, da bi iste godine u prvom nastupu zbog kako kaže „bijega od realnosti“na šestoj od 16 etapa odustao Dražen Čurić. Godinu kasnije 2000. novim „bijegom od svakodnevnice“ na Dakaru sudjeluje do tada poznati automobilist Zlatko Kadrnka ovog puta motociklom KTM 660, što ponavlja i 2001. godine. Jednom stiže do cilja, a jednom srećom uz lakše ozljede biva transportiran sa rallya do Zagreba kada se u pravom smislu mogla u cijelosti vidjeti cjelokupna briga i skrb organizatora o svakom sudioniku. Godine 2001. svoj drugi nastup bilježi Patrik Polimac. Slijede tada niz nastupa 2002., potom zaredom tri godine 2004, 2005. i 2006. četiri sudjelovanja ( Toyota Land Crusier i Land Rover ) zagrebačke posade Zvonimir Martinčević – Marin Frčko kojima se dolazak do cilja osladio samo jedanput. Međutim uz vlastiti moto „samo je seks bolji“ zasigurno bi se i sutra vratili na taj jedinsteni rally. No, 2009. umjesto njih put Južne Amerike otputovali su Porečanin Daniel Šaškin i Zagrepčanin Damir Bruner u Opel Antari. Iako im je to bio „prvi ispušni ventil“ do cilja stigli nisu, ali Šaškin je bio sudionikom „priče stoljeća“ – mogućeg starta Rallya Dakar iz hrvatske metropole Zagreba. I – još nije od toga odustao usprkos……
Godine 1990. godine, iniciran nastupom Tihomira Filipovića na Rallyu Paris – Dakar, autor ovog teksta u Rijeci je začeo jedinstven projekt u svijetu – svojevrsnu karnevalsku parodiju „Maškarani auto rally Pariz – Bakar“ i uspješno ga provodio 18 puta protekla dva desetljeća ( rally se nastavio i dalje pa prošle obilježio 20. izdanje). Dvadeset godina kasnije, krajem siječnja 2010. ( 23. 1.) na novoj lokaciji i s novim itinererom inicirao je novu manifestaciju. Ima neka tajna veza Dakar – Hrvatska, za sada maškarana. Vrijeme je skinuti maske i dovesti – pravi Dakar u Zagreb ! (Hmmm !!)
ĆURIĆ SA KOLEGOM „BJEŽI OD STVARNOSTI“
Prvi je puta možda i s razlogom „pobjegao od stvarnosti“ prije 12 godina, želju da stigne do cilja veliki zagrebački avanturist Dražen Ćurić ponovio je 2010.. Za kopilota je odabrao starog znanca Krešimira Kolegu s kojim je nekada dijelio sudbinu nastupa i uspjeha u biciklizmu. Niti to mu nije bilo dovoljno pa se ponovo 2011. upustio u avanturu i na neki način postao junakom rallya – svi su pisali o Ćuriću kao spasitelju američkog asa Robbya Gordona. To je bilo spektakularno, a Ćura cilja za volanom na žalost nije vidio. Vozio je u Mitsubisiu sa suvozačem Albertom Hornom. Poslije druge etape bio je 30. u generalci. No, uslijedili su problemi.
Predstojeća 2012. proteći će bez hrvatskih sudionika.
FIKCIJA ILI STVARNOST: 2011. – START RALLYA DAKAR IZ ZAGREBA
Krajem 2009. u Zagrebu je boravio direktor Rallya Dakar Frederic Leguien sa suradnicima iz tvrtke A.S.O. ( Amaury Sport Organisation ) nositelja organizacije i vlasnika prava na ime Dakar. Razlog je tada bio i više nego spektakularan – mogući start 32. izdanja Rallya Dakar (2011. !! ) iz hrvatske metropole i dio vožnje Hrvatskom u mogućim smjerovima put Istre ili Dubrovnika. Zagreb je bio jedan od sedam europskih gradova koji su potencijalna mjesta starta tada zamišljenog prvog „povratničkog“ rallya Dakar na tlo Europe i Afrike. Veliki je to događaj kojem je na neki način „kumovao“ i Daniel Šaškin svojim kontaktima. Zahtjevan i izuzetno izazovan projekt.U brojnim pogledima. Ulog je velik, ali mogućnost povrata još veća. Tim više što bi se start ponavljao nekoliko godina u nizu. A prosjek startujućih vozila sa europskog tla bio je oko – 700. Šansa je to koja se ne propušta. Podršku je već sa svoje strane bio iskazao i Hrvatski olimpijski odbor, te Grad Zagreb, a na potezu je bila hrvatska Vlada. No, sada već bivša Vlada – ne vlada. A nije zavladala niti „operacijom Dakar“. Tada sam u jednom mediju napisao: „Usprkos recesiji, problemima i sveopćoj štednji treba osluhnuti jake igrače koji kažu – „samo ulaganjem izlazi se iz krize“. Rally Dakar 2011. prilika je za to. Ma što god mi o tome mislili“.
Ja napisao – i ostao živ. Živi bili pa vidjeli što će donijeti budućnost !?
2012. – 8.377 KILOMETARA ARNENTINOM, ČILEOM I PERUOM
Najnovije 33. izdanje najvećeg svjetskog cross-country rallya vozi se od 1. do 15. siječnja uz jedan dan odmora ( 8. siječnja ). Biti će znatno izmijenjena ruta u odnosu na prethodne dvije pa će se od starta u najvećem turističkom centru Argentine Mar Del Plati na istočnoj obali ( 400 km udaljenoj od Buenos Airesa) krenuti u unutrašnjost prvog dana do Santa Rosa de la Pampa. Slijedi potom još pet dana Argentinom i to na dionicama do San Rafael – San Juan – Chilecito – Fiambala. U Čile se prelazi 6. siječnja do grada Copiapo gdje će se u okolici zadržati još dva dana – prvo u vožnji, potom u odmoru. Pacifičkom obalom Čilea vozi se potom na sjever i to na dionici Copiapo – Antofagasta – Iguigue – Arica. 12. siječnja prelazi se u treću zemlju – Peru i na dionici Arica – Arequipa – Nasca – Pisco stiže do cilja u Limi. Na teritoriji Argentine i Čilea vozi se po pet brzinaca, a u Peruu četiri. Automobilisti kojih je na listi za start 174 voze 8.377 km od čega 4.161 otpada na BI. Motorista treba biti ( na startu) 188 (dvokotača) i 33 quada, te je njihova dionica neznatno dulja, dok je za 77 kamiondžija put nešto kraći. Start je svima isti – a do cilja tko stigne.
Naslov pobjednika od prošle godine brani tamnoputi Katarac Nasser Al-Attiyah ali ne za upravljačem VW Touarega kojim se okitio slavom 2011. već će voziti Hummer H3 u momčadi Amerikanca Robbya Gordona. Naime, VW se povukao iz projekta „Dakar“ i posvetio u cijelosti Svjetskom prvenstvu u rallyu u koji ulazi slijedeće sezone. 40-godišnjem Nasseru suvozač će biti Španjolac Lucas Cruz. Ukoliko pobijedi poslije legendarnog Aria Vatanena (Peugeot / Cotroen ) biti će drugi vozač kojem je na Dakaru to uspjelo u dvije različite automobilske marke. No, upravo zbog promjene vozila šanse se daju i nekadašnjim pobjednicima Južnoafrikancu Ginielu De Villiersu (Toyota Hilux) i Francuzu Stephane Peterhanselu (Mini All4Racing). Francuz je predvodnik skupine petorice u Miniju i to Krzysztop Holowczyc (Poljska), Leonid Novitsky (Rusija), Joan Roma (Španjolska) i Ricardo Leal Dos Santos (Portugal).
Motocikliste predvode dvojica trostrukih pobjednika proteklih šest godina. Na „KTM 450CC“ bespućima će 14 dana „jahati“ Španjolac Marc Coma, a na „KTM 450 CC rally“ Francuz Cyril Despres. Na 4 kotača quadove predvodi Argentinac Alejandro Patronelli na „Yamahi Raptor 700“. Zanimljivost je da polovica od 33 prijavljena sudjeluju sa Yamahama.
I na kraju kamiondžije: Poslije sedam pobjeda Vladimir Čagin (Kamaz) „okačio je volan o klin“, a pridružio mu se i pobjednik 2005. i 2009. Firdaus Kabirov. Za Kamazovim upravljačem mogući pobjednici traže se između Eduarda Nikolajeva i Ajrata Merdeeva.
Bilo kako bilo, Dakar Rally je daleko od nas, ali prvih 15 dana siječnja 2012. godine sve će svjetske agencije svakodnevno izvješćivati o pobjednicima etapa, vodećima, kao i pikanterijama koje će se hrabrima od najhrabrijih i odlučnima događati. Sretno im bilo!
A nama domoljupcima bliži je neki domaći – rally pod maskama – za početak. Ili Halubje…. ili možda Pariz….
